Od 1860. do 1940. godine, cijene barela svih vrsta nafte fluktuirale su u skladu sa svjetskim događajima, rastući tokom Prvog svjetskog rata i padajući tokom krize 1929. godine. Između 1948. i 1970. godine, ostale su relativno stabilne i niske, prije nego što su ušle u seriju kriza poznatih kao „naftni šokovi“. Posebno tokom posljednjih 60 godina, cijene sirove nafte djelovale su i kao barometar i kao okidač za globalne ekonomske krize. Njeni veliki cjenovni skokovi, izazvani geopolitičkom nestabilnošću, često su izazivali recesije, dok su duboki krahovi uslijedili nakon kolapsa potražnje.
„Prvi naftni šok“ počeo je 1971. godine kada je napušten međunarodni sporazumni monetarni sistem iz Breton Woodsa koji je trajao 27 godina i iz kojeg je stvoren Međunarodni monetarni fond. Period pojačanih tenzija na Bliskom istoku dostigao je vrhunac 1973–1974, uslijed takozvanog Jomkipurskog rata, koji se vodio između Izraela i koalicije arapskih zemalja pod vodstvom Egipta i Sirije. Tada su arapske zemlje proizvođači nafte najavile embargo protiv država koje podržavaju Izrael. U roku od godinu dana, cijena nafte se učetverostručila, sa tadašnja tri dolara na 12 dolara po barelu. Preračunato u današnje vrijednosti, tih 12 dolara vrijedi oko 88 dolara.
Potom su Iranska revolucija iz 1978. i iransko-irački rat 1980. godine izazvali „drugi naftni šok“, sa udvostručenjem cijena nafte. Cijene su skočile sa tadašnjih 15,85 na gotovo 40 dolara po barelu, što je čak 156 dolara u današnjoj vrijednosti. Dakle, svijet se već ranije suočio sa prelaskom „magične granice“ od 100 dolara po barelu, samo ne u nominalnom iznosu.
Sljedeći „naftni šok“ uslijedio je desetak godina kasnije, kod prvog, kraćeg Iračkog rata. Tada je cijena barela skočila na 41 dolar, odnosno današnja 103 dolara. Bliski istok je od tada pa sve do američko-izraelskog napada na Iran prije dvije sedmice prestao biti izvor kriznih skokova, ali globalnih turbulencija nije nedostajalo. Uslijedili su Svjetska ekonomska kriza 2008. godine, pandemija koronavirusa i početak rata u Ukrajini. Interesantno je da je pandemija dovela do ranije nikad viđenog pada cijena nafte (čak -38 dolara po barelu).
Početak rata u Ukrajini uznemirio je tržišta krajem zime 2022. godine, a cijene su skočile do 130 dolara po barelu (današnjih 143 dolara). Zaključak ovog pregleda je da se svijet i ranije suočavao sa naglim skokovima cijene glavnog energenta, pa čak i višim nego što su aktuelni. Zamrzavanje protoka oko 20 posto dnevnih globalnih potreba nafte u Ormuskom tjesnacu svakako nije dobro po globalnu ekonomiju, ali potencijalno uništavanje bliskoistočnih naftnih postrojenja moglo bi dovesti do još ozbiljnijih poremećaja.
Ekonomisti kažu da bi obnovljeni inflatorni talas oštetio potrošačku potražnju i pogodio ekonomsku aktivnost širom svijeta. Sve su izraženiji strahovi od stagflacije, kada rast stagnira, ali inflacija raste. „Priče o recesiji su se vratile“, izjavio je Ian Stewart, glavni ekonomista Deloittea u Velikoj Britaniji. Rastuće cijene energije, izazvane ratovima ili revolucijama na Bliskom istoku, bile su glavni faktori zapadnih recesija 1973, 1979. i 1990. godine, dok je nagli rast cijena nakon ruske invazije na Ukrajinu srušio stopu rasta Evrope 2023. godine. Viši troškovi zaduživanja i geopolitička neizvjesnost vjerovatno će pogoditi investicije i globalnu trgovinu, što znači da bi se zemlje s krhkim rastom mogle približiti recesiji.