Inicijativa Jensa Spahna (45, CDU), šefa poslaničke grupe Unije, da se političkim mjerama pozabavi nejednakom raspodjelom bogatstva u Njemačkoj, ponovo je rasplamsala raspravu o socijalnoj pravdi. Prema pisanju njemačkog Bilda, na njegov istup brzo je reagovao generalni sekretar SPD-a, Tim Klüssendorf (34), koji je za “Rheinische Post” izjavio:
“U Njemačkoj imamo ekstremnu nepravdu kada je riječ o raspodjeli imovine.”
Ali, je li to zaista tako?
Podaci otkrivaju složenu sliku: dok su razlike u prihodima u međunarodnom poređenju relativno umjerene, kod raspodjele imovine zjapi ogroman jaz.
Jedan od ključnih pokazatelja je Gini koeficijent. On mjeri koliko su prihodi u jednom društvu nejednako raspoređeni na skali od 0 (potpuna jednakost: svi imaju isti prihod) do 100 (maksimalna nejednakost: jedna osoba prima sve, ostali ništa).
Prema najnovijim podacima, Gini koeficijent za raspoloživi dohodak u Njemačkoj iznosi oko 32. To Njemačku svrstava u međunarodni prosjek, što znači da su prihodi relativno ravnomjerno raspoređeni.
“Država značajno smanjuje razlike u prihodima preraspodjelom od vrha prema dnu”, objašnjava Ulrich Kater (57), glavni ekonomist DekaBanke.
Situacija je potpuno drugačija kada se pogleda imovina.
Gini koeficijent za neto imovinu u Njemačkoj iznosi oko 68, znatno više nego kod prihoda. Posljedica toga je da relativno mali dio stanovništva posjeduje ogroman dio ukupnog bogatstva.
Najbogatijih 10% domaćinstava posjeduje više od polovine ukupne imovine u Njemačkoj.
Donja polovina stanovništva zajedno ima manje od 5% bogatstva.
Uzroci nejednakosti:
Niska stopa vlasništva nad nekretninama: Samo 44% Nijemaca živi u vlastitoj kući ili stanu, dok u Španiji i Italiji taj udio prelazi 70%. Nekretnine su glavni oblik stvaranja bogatstva, pa Njemačka tu značajno zaostaje.
Nasljedstvo i pokloni: Bogatstvo često ostaje u istim porodicama i prenosi se s generacije na generaciju. Posebno je vidljivo kod porodičnih firmi koje čine veliki dio privatne imovine. U nekim slučajevima, nasljednici takvih firmi u Njemačkoj mogu dobiti porezno oslobođenje i do 100% kako ne bi morali prodavati firme radi plaćanja poreza.
Ulrich Kater upozorava na rizike ishitrenih rješenja:
“Ko god pokuša riješiti ovaj problem reformom poreza na nasljedstvo ili imovinu, a pritom prisili srednje poduzetnike da prodaju udjele samo da bi platili porez, ugrožava kičmu naše ekonomije.”