Malo je serija obilježilo savremenu televiziju kao Homeland, koja je precizno uhvatila strahove Amerike nakon 11. septembra i unutrašnje krize koje su godinama tinjale. Iako je serija labavo inspirisana izraelskom serijom Ratni zarobljenici, Homeland je toliko vjerno pratio politička i društvena dešavanja u SAD da je postao gotovo zlokobno realističan.
No, uprkos napetim špijunskim zapletima, Homeland je najjači bio kada se bavio jednom mnogo intimnijom i univerzalnijom temom razorenom porodicom i psihološkim posljedicama rata.
Jedan od najpametnijih elemenata serije bio je kontrast između Nicholasa Brodyja (Damian Lewis) i Carrie Mathison (Claire Danes). Brody, heroj koji se vraća kući nakon godina zarobljeništva, postaje simbol izdržljivosti i vojničke snage. Carrie, s druge strane, nevidljiva je čak i unutar vlastite agencije i jedva održava bilo kakve lične odnose.
Ali Brody se nije vratio kao isti čovjek, njegovo zatočeništvo ga je emocionalno izmijenilo i otežalo mu da se ponovo poveže s porodicom. Serija je dala dubinu i njegovoj supruzi Jessici (Morena Baccarin), prikazujući je ne kao sporedan lik, već kao ženu koja se bori između odanosti i realnosti da je Brodyjeva trauma razorila njihovu djecu i njihov dom.
Homeland je tako otvorio prostor za kompleksne razgovore o posttraumatskom stresu, mentalnom zdravlju i posljedicama ratnih trauma na porodične odnose.
Lewis je rekao da ga je privukla “duboko lična i šira priča”, jer je serija na rijedak način prikazala dvoje ljudi koji su istovremeno heroji i teret vlastitim sistemima. Oboje su bili psihološki krhki, ali briljantni. Oboje su željeli učiniti pravu stvar, ali su stalno padali pod pritiskom vlastitih trauma i sumnji.
U vrijeme kada TV nije često prikazivao likove s poremećajem raspoloženja bez stigme, Homeland je Carrie prikazao s empatijom i realnošću, dok je Brodyjeva emocionalna nestabilnost savršeno uklopljena u njegovu priču dvostrukog agenta.
Iako je Carrie ostala glavni lik svih osam sezona, Brody je odredio ton i očekivanja serije. Njegova unutrašnja borba između lojalnosti prema porodici i manipulacije kojoj je bio izložen učinila je njegove odluke duboko ljudskim.
Epizoda “Marine One”, finale prve sezone, smatra se jednom od najboljih epizoda ikada jer savršeno spaja političku napetost i porodičnu tragediju: Brody razmatra da detonira prsluk-bombu, ali ga zaustavlja pomisao da će njegova djeca ostati bez oca.
Kasnije sezone serije nisu imale isti kulturni utjecaj kao prve, ali su i dalje bile snažne kada su se fokusirale na psihologiju likova. Carrie je sve više podsjećala na Brodyja, briljantna, ali opasna i emocionalno slomljena.
Iako je priča o Brodyjevoj kćerki u drugoj sezoni bila slabija, riješavanje Brodyjeve sudbine u trećoj sezoni bilo je snažno, šokantno i savršeno uklopljeno u ton serije.
Homeland je postao svjetski hit zbog špijunaže i političkih tema, ali opstao je zato što je bio mnogo više od toga. Najbolji dio serije bio je ljudski, prikaz čovjeka koji se vraća kući kao stranac i žene koja je previše slomljena, ali jedina koja ga zaista vidi.
Brody je bio jedno od najkompleksnijih TV lica modernog doba. I zato Homeland nije samo špijunski triler, to je drama o tome šta rat uradi duši i porodici.