José Luis Chilavert, legendarni paragvajski golman, zauvijek je promijenio sliku o onima koji stoje među stativama.
Nije bio tek još jedan čuvar mreže – davao je golove s centra, postigao prvi hat-trick kao golman, tukao se na terenu i mimo njega, a kasnije se okušao i kao predsjednički kandidat.
Dok većina zaljubljenika u fudbal slavi strijelce, rijetki su oni koji se dive golmanima. No Chilavert nije prihvaćao klišeje.
Presudni trenutak
Rođen 1965. u siromaštvu grada Luque, bosonog je ganjao loptu sanjajući da postane napadač. Na gol je stao slučajno, kada ga je brat postavio kao "zaštitu" u uličnoj utakmici.
Presudan trenutak bio je susret s Modestom Sandovalom, bivšim golmanom i trenerom koji je prepoznao njegov talent.
Nakon nastupa za Sporting Luqueno i Guarani, odlazi u San Lorenzo, a zatim 1988. godine u špansku Zaragozu, gdje ga dovodi Radomir Antić. Iako nije dobio pravu priliku, to mu nije slomilo volju.
Debituje za Paragvaj i nastavlja raditi ono što voli – šutirati slobodnjake i penale, ostajući satima nakon treninga kako bi usavršio udarac.
Najveći trag ostavio je u Velez Sarsfieldu: četiri naslova prvaka, Copa Libertadores 1994., pa zatim i pobjeda nad Milanom u Interkontinentalnom kupu. Tada su pred njim kapitulirali velikani poput Savićevića, Donadonija, Bobana i trenera Fabija Capella.
"Uvijek sam želio biti dio igre. U Zaraogzi su mi vikali da se vratim na gol, ali znao sam što mogu – rekao je jednom Chilavert.
Sukob sa Asprillom
Poznat i po prgavoj naravi, često je ulazio u sukobe. Najveći incident zbio se 1997. protiv Kolumbije, kada se fizički sukobio s Asprillom.
Nakon što su obojica isključeni, Chilavert ga je udario i izazvao haos. Asprilla je kasnije izjavio da mu je jedan od ljudi bliskih Escobaru ponudio da “riješi” Paragvajca – što je, srećom, odbio.
Na SP-u 1998. bio je briljantan – prvi golman koji je izveo slobodnjak na Mundijalu, Paragvaj je prošao skupinu bez primljenog gola, a ispali su tek nakon zlatnog gola Blana. FIFA ga je uvrstila u najbolju jedanaestoricu turnira.
Godine 1996., protiv River Platea, zabio je čudesan gol s pola terena. Na SP-u 2002. mučio je Dabunovića i Casillasa, a kapitulirao tek protiv Njemačke, 87 minuta odolijevajući napadima.
Uz sve briljantne nastupe, nije bježao od kontroverzi – suspendiran je jer je pljunuo Roberta Carlosa i kasnije ga optužio za rasizam.
Tri puta proglašen najboljim golanom svijeta (1995., 1997., 1998.), postigao je osam golova za reprezentaciju – rekord za jednog golmana. U klupskoj karijeri postigao je više od 60 golova, uključujući legendarni hat-trick za Velez.
Kandidat za predsjednika
Zanimljivo, odbio je igrati Copa Americu 1999. u Paragvaju, jer je smatrao da je novac trebao biti uložen u obrazovanje, a ne u turnir. Bio je poznat po borbenim i političkim stavovima, a 2023. kandidirao se za predsjednika Paragvaja. Dobio je svega 0,8% glasova, a ranije nije uspio ni kao kandidat za predsjednika Veleza.
Do 2006. bio je najefikasniji golman svih vremena, sve dok ga nije prestigao brazilski legendarni golman Rogério Ceni.
Jose Luis Chilavert nije bio običan sportaš. Bio je simbol otpora, ambicije i borbe – golman koji je igrao po vlastitim pravilima.