Kina je napravila ogroman korak naprijed u energiji vjetra, uspješno testirajući najveću svjetsku vazdušnu (leteću) vjetroelektranu. Prema pisanju lista South China Morning Post, turbina S1500, veličine košarkaškog terena i visine zgrade od 13 spratova, proizvela je jedan megavat snage tokom probnog rada u pustinji regije Sinđijang.
Test, sproveden između 19. i 21. septembra, obuhvatao je sklapanje u pustinjskim uslovima, provjere pritiska, te lansiranje i spuštanje pri jakim vjetrovima, i danju i noću. „Saes Energy Technology“, startap iz Pekinga koji je razvio projekat, saopćio je da su „svi planirani ciljevi postignuti“.
Dun Tijanrui, izvršni direktor i glavni dizajner kompanije, nazvao je ovaj test „ključnim korakom ka puštanju proizvoda u stvarnu upotrebu“. Dodao je da će uslijediti dalja testiranja u različitim regijama i okruženjima širom zemlje, dok je masovna proizvodnja planirana za 2026. godinu.
Za razliku od konvencionalnih vjetroturbina, ove turbine plutaju na školjkama ispunjenim helijem koje podižu generatore visoko u nebo, prenoseći električnu energiju nazad na tlo putem snažnih kablova.
Ovaj inovativni dizajn omogućava pristup jačim i konstantnijim vjetrovima na visinama do hiljadu metara iznad tla. Prednosti ove tehnologije su značajne. Prema pisanju lista South China Morning Post, vazdušne turbine smanjuju upotrebu materijala za oko 40% i snižavaju troškove električne energije za 30%.
Pored toga, mogu se brzo premještati, što ih čini idealnim za udaljena ili teško dostupna područja, poput pustinja, ostrva ili regija pogođenih katastrofama. U hitnim slučajevima, sistem se može postaviti u roku od nekoliko sati kako bi se obnovilo snabdijevanje električnom energijom, kao džinovska leteća „baterija za napajanje“ za zajednice izolovane od mreže.
Koncept vazdušne energije vjetra istražuje se još od 1970-ih, s probnim projektima u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi.
Priča o „Saes Energy“ počela je 2018. godine, kada su Dun Tijanrui i njegov bivši školski drug, Veng Hanke, razgovarali o potencijalu vjetrova u gornjoj atmosferi. Veng, koji je studirao fiziku atmosfere i daljinsku detekciju na Kineskom univerzitetu nauke i tehnologije, primijetio je da su ti vjetrovi jači, stabilniji i znatno bogatiji energijom od onih pri tlu. Tim je počeo sa samo sedam ljudi, eksperimentišući s različitim pristupima podizanju energetskih sistema u vazduh. Na kraju su se odlučili za leteću platformu punjenu helijem i usavršili dizajn uz pomoć stručnjaka za balone.