"'Dara iz Jasenovca' je banalan i predoslovan film. Načinom na koji je prikazao ubistva banalizirao je zlo i sveo ga na osobno raspoloženje ustaških zlikovaca i sadista, izjavila je za portal Nova.rs Dubravka Stojanović, jedna od najistaknutijih srpskih historičarka i profesorica na beogradskom Filozofskom fakultetu.
"Govorom Maksa Luburića ili časne sestre u filmu je, kao, trebalo objasniti ustašku ideologiju, ali i to je užasno površno", smatra Stojanović nakon što je odgledala film Predraga Antonijevića.
Ona iznosi stav da se “zlo mora izraziti mnogo jačim umjetničkim formama” i dodaje:
"Zato se cijeli ovaj film ne može usporediti ni sa samo jednom Zafranovićevom scenom ustaškog klanja u autobusu koja vas obilježi i nauči što je fašističko zlo za cijeli život".
Historičarka podsjeća i na buru koja je od početka pratila ovaj film.
"Film je propaganda u načinu na koji je finansiran, načinu na koji je izabran za srpskog kandidata za nagradu Oscar i emitiran prije kinopremijerena RTS-u. Sve su to skandali. A sada čujemo i vidimo i da je scenarij za film plagijat pisca i scenarista Arsena Diklića!"
Profesorica Stojanović navodi i da je Antonijevićevo ostvarenje “historijski selektivno”, što ovako obrazlaže:
"Osim jedne žene i male grupe Roma film ne prikazuje da su, pored Srba, u Jasenovcu masovno ubijeni Jevreji, Romi i Hrvati antifašisti. Time je film na tragu propagandnih partizanskih filmova koji su kao žrtve prikazivali samo partizanske borce, a ne i civile. Selekcija žrtava je ne samo ružna i falsifikat povijesti, nego je i opasna igra s poviješću", kaže Dubravka Stojanović.
