Najstarija poznata lomača za kremaciju u Africi otkrivena je na sjeveru Malavija i donijela nova pitanja o ženi koja je živjela prije oko 9.500 godina, pitanja na koja će možda biti teško pronaći odgovore.
Analizom spaljenih fragmenata kostiju i sedimenata lomače, istraživači vjeruju da su lovci-sakupljači kremirali tijelo žene prije oko 9.500 godina, navodi se u studiji objavljenoj u četvrtak u naučnom časopisu Science Advances.
Lomača i ljudski ostaci pronađeni su u podnožju planine Hora, granitne stijene koja se naglo uzdiže i dominira ravnicom. Fragmenti kostiju, uglavnom s ruku i nogu, pripadali su ženi staroj između 18 i 60 godina, visokoj nešto manje od 150 centimetara, prema forenzičkoj analizi.
Lokalitet, poznat kao Hora 1, nalazi se ispod prirodnog kamenog prevjesa dovoljno velikog da pruži zaklon za oko 30 ljudi. Pažnju naučnika privukao je još 1950-ih godina, kada je prvi put iskopan i prepoznat kao groblje lovaca-sakupljača. Novija istraživanja, započeta 2016. godine, pokazala su da su ljudi na tom mjestu živjeli prije oko 21.000 godina, a svoje mrtve sahranjivali između 8.000 i 16.000 godina unazad.
Međutim, pronađeni fragmenti kostiju predstavljaju jedinu kremaciju na tom lokalitetu, što ovo otkriće čini još neobičnijim, s obzirom na to da su kremacije u tom periodu bile izuzetno rijetke.
“Kremacija je vrlo rijetka među drevnim i savremenim lovcima-sakupljačima, dijelom i zato što lomače zahtijevaju ogromnu količinu rada, vremena i goriva kako bi se tijelo pretvorilo u fragmentirane i kalcinirane kosti i pepeo”, izjavila je glavna autorica studije Jessica Cerezo-Román, vanredna profesorica antropologije na Univerzitetu u Oklahomi, piše CNN.
Ovo neobično otkriće baca novo svjetlo na složene i slabo poznate pogrebne prakse afričkih lovaca-sakupljača – i otvara pitanje zašto je toliki napor uložen u kremaciju samo jedne osobe.
Spektakularan napor i pažljivo izveden ritual
Iskopavanja provedena između 2016. i 2019. godine otkrila su veliku humku pepela, veličine bračnog kreveta, u kojoj su se nalazila dva skupa spaljenih ljudskih kostiju.
Raniji nalazi kremacija u Africi potiču od neolitskih stočara prije oko 3.500 godina ili iz kasnijih društava s većom gustinom naseljenosti, što ovo otkriće čini još neočekivanijim.
“Dok smo iskopavali lomaču, stalno se vodila rasprava kako to nikako ne može biti pogrebna praksa lovaca-sakupljača i kako nema šanse da je starija od nekoliko hiljada godina”, rekla je koautorica studije dr. Jessica Thompson s Univerziteta Yale. “Kada su stigli rezultati radiokarbonskog datiranja, ostali smo zatečeni.”
Analiza je pokazala da je kremacija izvedena s izuzetnom pažnjom. Na osnovu tragova gljivica i termita u drvetu, istraživači procjenjuju da je za lomaču prikupljeno oko 30 kilograma suhog mrtvog drveta, što je zahtijevalo znatan trud i vrijeme.
Detaljna analiza sedimenata pokazuje da je vatra dostizala temperature veće od 500 stepeni Celzijusa. Veličina humke pepela ukazuje na to da je vatra gorjela od nekoliko sati do nekoliko dana, što ne bi bilo moguće bez stalnog dodavanja goriva i održavanja plamena.
Na lomači su pronađeni i kameni vrhovi oruđa, što sugerira da su ti predmeti dodani tokom kremacije kao pogrebni prilozi.
“Kremaciju danas često uzimamo zdravo za gotovo jer se odvija u zatvorenim prostorima i uz pomoć profesionalaca, ali za drevna društva to je moralo biti snažno, fizičko iskustvo – graditi lomaču, zapaliti je i potom je zatrpati”, rekla je Lorraine Hu iz National Geographic Societyja. “To pokazuje da su ovi rani lovci-sakupljači imali složena i svjesna uvjerenja o sjećanju i odnosu prema mrtvima.”
Nedostajući dijelovi i otvorena pitanja
Rezovi na kostima pokazuju da su ljudi aktivno pomagali proces kremacije uklanjanjem dijela mesa s tijela, rekla je Thompson. Istraživači su isključili mogućnost kanibalizma jer se tragovi rezanja razlikuju od onih na životinjskim kostima pronađenim na lokalitetu.
“Zanimljivo je da u lomači nije pronađen nijedan fragment zuba ili lobanje”, rekla je Elizabeth Sawchuk iz Muzeja prirodne historije u Clevelandu. “Kako se ti dijelovi obično očuvaju kod kremacija, vjerujemo da je glava možda uklonjena prije spaljivanja.”
Iako takvi postupci mogu djelovati morbidno, istraživači smatraju da su iza njih stajali složeni rituali sjećanja. Sve je više dokaza da su drevni lovci-sakupljači u Malaviju praktikovali pogrebne rituale koji su uključivali naknadno uklanjanje, čuvanje i sekundarno ponovno ukopavanje dijelova tijela.
Zašto je baš ova žena kremirana, ostaje ključno pitanje. Na lokalitetu postoje dokazi o drugim potpunim ukopima, što ukazuje da je morala imati poseban status. O njoj se malo zna – kosti sugeriraju da je bila vjerovatno srednje dobi, s ograničenom pokretljivošću, ali je ruke koristila više nego što je uobičajeno za druge sahranjene na tom mjestu.
“Vjerovatno su neuobičajene okolnosti u njenom životu ili smrti dovele do ovakvog posebnog tretmana”, rekla je Sawchuk. “Da li iz pozitivnih ili negativnih razloga – to ostaje velika nepoznanica.”
Nedavni nalazi na lokalitetu Hora 1 pokazuju da su lovci-sakupljači imali složene kulturne prakse hiljadama godina prije nastanka gradova, metalurgije i poljoprivrede. Ovo otkriće, kažu naučnici, podsjeća da su drevna afrička društva bila kulturno raznolika i daleko kompleksnija nego što se dugo pretpostavljalo.