Rijeke mogu djelovati stare, ali one imaju životne cikluse baš kao i drugi prirodni oblici. Mnoge rastu i ostavljaju svoj vijugavi trag u pejzažu prije nego konačno presuše. Ipak, neke rijeke traju duže od drugih.
Koja rijeka se danas smatra najstarijom na svijetu?
Odgovor je rijeka Finke, poznata i kao Larapinta na jeziku starosjedilačkog naroda Arernte. Smatra se da je starija od dinosaurusa i da postoji između 300 i 400 miliona godina.
Ova mreža potoka i kanala proteže se više od 640 kilometara kroz Sjevernu teritoriju i Južnu Australiju. Sušni uslovi u centru kontinenta znače da rijeka teče samo povremeno; većim dijelom godine postoji kao niz izolovanih stalnih bara. Kombinacija geoloških zapisa, profila trošenja i mjerenja radionuklida u okolnim sedimentima i stijenama omogućila je naučnicima da datiraju ovaj rečni sistem u period devona (prije 419–359 miliona godina) ili karbona (prije 359–299 miliona godina).
Jedan od najjačih dokaza njene starosti je geološka anomalija zvana poprečna drenaža, rekao je Viktor Bejker, geomorfolog sa Univerziteta u Arizoni. Umjesto da teče paralelno s otpornim stenskim strukturama, poput kvarcita, rijeka Finke seče kroz ove čvrste mineralne formacije dok prolazi kroz planinski venac Mekdonel u centralnoj Australiji.
Voda uvijek bira najlakši put, pa je suprotno intuiciji da rijeka teče kroz ove tvrde stijene, a ne pored njih. Prisustvo i poreklo poprečne drenaže otkrivaju ključne detalje o historijskom toku Finke.
"Postoje naznake da je postojala prethodna drenaža koja je tekla dok se ovaj planinski vijenac uzdizao. To se zove antecedencija, u suštini, rijeka je tu prije nego što su se planine formirale, i dok se kora potiskuje nagore, rijeka se usijeca nadole", rekao je Bejker.
Planinski vijenac Mekdonel (Tjoritja na jeziku naroda Arernte) nastao je kao dio orogeneze Alis Springs, tektonskog događaja izgradnje planina koji se desio prije 300–400 miliona godina. To rijeku Finke čini starom barem koliko i ove planine.
Kasniji dokazi potiču od erozije i trošenja, koji stvaraju specifične hemijske profile.
Ali rijeke su u stalnim promjenama, pri čemu neke postaju veće iz godine u godinu, dok druge potpuno presušuju. Pa zašto je sistem Finke trajao toliko dugo?
"Rijeke mogu nestati ako ih preplavi masivni priliv sedimenta (vulkanske erupcije, na primjer) ili ako se topografija promijeni tako dramatično da voda krene novim putem preko pejzaža (napredovanje i povlačenje glečera)", rekla je za Live Science Elen Vol, geolog sa Univerziteta u Koloradu.
Pored toga, „rijeke mogu prestati teći zbog klimatskih promjena i/ili ljudske potrošnje vode“, dodala je Vol.
Dugom trajanju doprinose tektonska stabilnost i nedostatak glacijacije tokom pleistocena.
"U slučaju Finke, Australija je neobično stabilan predio već veoma dugo. Nalazeći se u sredini Australijske ploče, kontinent praktično nije iskusio značajnu tektonsku aktivnost u posljednjih nekoliko stotina miliona godina", objasnio je Bejker. Shodno tome, riječni sistem Finke mogao je da se razvija i širi gotovo neometano tokom većeg dijela svoje historije.
Što se tiče budućnosti, teško je reći koliko će Finke još trajati.
"Ako Finke ikada presuši, drugoplasirana bi mogla biti rijeka New (Nju), koja je danas stara oko 300 miliona godina i teče kroz Virginiju, Zapadnu Virginiju i Sjevernu Karolinu", rekao je Bejker.