Istraživački tim iz Instituta za paleontologiju kičmenjaka pri Kineskoj akademiji nauka objavio je dva naučna rada o novim otkrićima vezanim za porijeklo košljoriba.
Otkriveni su najstariji poznati fosili košljoriba koji otkrivaju njihovu morfologiju i ključne anatomske osobine, uključujući vilice, zube i moždane šupljine, kod dvije primitivne vrste košljoriba.
Filogenetske analize smještaju ih u ranije slabo poznate matične grupe košljoriba, predstavljajući do sada najprimitivnije poznate košljoribe prije evolucijskog razdvajanja dvije glavne loze: zrakoperki i mesoperki. Ova otkrića popunjavaju veliku prazninu u evolucijskoj priči „od riba do ljudi“ i potvrđuju južnu Kinu kao kolijevku rane evolucije kičmenjaka.
Košljoribe čine glavno stablo evolucijskog drveta kičmenjaka. Njihove dvije preživjele loze kolonizirale su različite niše u vodenim i kopnenim ekosistemima. Zrakoperke uključuju više od 30.000 postojećih vrsta i obuhvataju većinu riba koje danas poznajemo. Studija pokazuje da je jedna loza mesoperki prešla na kopno tokom devonskog perioda, što je na kraju dovelo do svih tetrapoda, uključujući i ljude.
Međutim, porijeklo košljoriba dugo je predstavljalo misteriju. Glavni problem je što su gotovo svi dobro proučeni rani fosili košljoriba već visokospecijalizirani oblici zrakoperki ili mesoperki iz devonskog perioda. Fosilnih dokaza o primitivnim košljoribama, odnosno matičnim košljoribama prije divergencije i prije devona, gotovo da nije bilo, zbog čega je morfologija posljednjeg zajedničkog pretka zrakoperki i mesoperki ostajala nepoznata.
Nakon više od deset godina terenskog rada i laboratorijskih istraživanja ostvarena su dva ključna otkrića. U sedimentima iz ranog silura u Sjušanu u Čongkingu otkriven je Eosteus chongqingensis, najstariji kompletni fosil košljoribe pronađen na svijetu. Također, pomoću visokorezolucijske kompjuterizirane tomografije (HRCT), istraživači su rekonstruirali kompletnu kranijalnu anatomiju i zubni aparat vrste Megamastax amblyodus, najvećeg poznatog silurskog kičmenjaka iz kasnosilurske formacije Kuanti. Ovo bogatstvo novih anatomskih podataka riješilo je pola stoljeća staru zagonetku porijekla njenih zubnih ploča.
Eosteus chongqingensis živio je prije oko 436 miliona godina i bio je dug svega tri centimetra, ali je izuzetno dobro očuvan, s gotovo cijelim tijelom od glave do repa. Stariji je od svih ranije opisanih velikih fosila košljoriba, pa čak i od najranijih poznatih mikrofosila. Ova sićušna riba pokazuje kombinaciju primitivnih i razvijenijih osobina, a njeno otkriće pokazuje da su osnovne karakteristike košljoriba evoluirale mnogo ranije nego što se ranije pretpostavljalo.
S druge strane, Megamastax amblyodus iz kasnog silura (prije oko 423 miliona godina) narastao je na više od jednog metra dužine i bio je najveći kičmenjak svog vremena. Nakon gotovo deset godina rada i brojnih pokušaja, istraživači su pomoću naprednog snimanja i trodimenzionalne kompjuterske rekonstrukcije uspjeli otkriti kompletnu kranijalnu anatomiju i unutrašnje strukture ove vrste.
Filogenetske analize svrstavaju obje ribe u matičnu grupu košljoriba, predstavljajući stanje prije razdvajanja na zrakoperke i mesoperke. Time pružaju uvid u ancestralnu morfologiju svih modernih košljoriba, grupe koja obuhvata većinu živih riba i sve tetrapode, uključujući ljude.
Ova otkrića značajno unapređuju razumijevanje rane evolucije kičmenjaka s vilicama, opovrgavaju hipotezu da su prve košljoribe bile sličnije mesoperkama te razjašnjavaju rani evolucijski razvoj vilica i zuba kod košljoriba.
Istraživači ističu da ova otkrića dodatno potvrđuju južnu Kinu kao kolijevku porijekla košljoriba i kičmenjaka s vilicama uopće.