Svjetsko prvenstvo u fudbalu 1994. godine u Sjedinjenim Američkim Državama ostalo je upamćeno po mnogim stvarima – od nevjerovatnih golova i uzbudljivih utakmica do nevjerovatne vrućine koja je mučila igrače.
Međutim, jedan trenutak zasjenio je sve ostale i postao simbol te šampionata: promašeni penal Roberta Baggia u finalu protiv Brazila.
Baggio, tada najbolji igrač Italije i jedan od najboljih fudbalera na svijetu, bio je ključna figura u pohodu "Azzurra" na finale. Nosio je Italiju na svojim leđima, postigao je odlučujuće golove u osmini finala, četvrtfinalu i polufinalu, a njegovi briljantni potezi ostavili su neizbrisiv trag u historiji fudbala. Ipak, sudbina mu nije bila naklonjena u najvažnijem trenutku njegove karijere.
Finale protiv Brazila
Finale između Italije i Brazila bilo je tvrdo, fizički iscrpljujuće i bez golova tokom 90 minuta regularnog dijela, kao i u produžecima. O pobjedniku je odlučivao rulet penala. Nakon što su Italijani Franco Baresi i Daniele Massaro, a na brazilskog strane Márcio Santos, već promašili svoje udarce, došao je red na Baggia da izvede posljednji penal za Italiju.
U tom trenutku, Brazil je vodio 3:2 u penalima, i ako Baggio ne bi pogodio, titula bi pripala Brazilcima. Stadion Rose Bowl u Pasadeni utihnuo je dok je "Il Divin Codino" (Božanski repić), kako su ga zvali zbog njegove karakteristične frizure, namještao loptu na bijelu tačku. Udahnuo je duboko, zaletio se i – poslao loptu visoko iznad prečke.
Tišina, tuga i simbol promašaja
Baggio je ostao nepomičan, ruku na bokovima, zureći u tlo. Brazilci su već slavili svoju četvrtu titulu prvaka svijeta, dok su italijanski igrači tugovali. Snimak Baggia kako stoji sam, oborenog pogleda, postao je jedan od najpoznatijih u historiji fudbala.
Promašeni penal nije bio samo gubitak titule za Italiju – za Baggia, to je bio trenutak koji ga je progonio godinama. Iako su mnogi ukazivali na činjenicu da su i drugi italijanski igrači promašili prije njega, pritisak posljednjeg izvođača pao je na njegova pleća.
Pomirenje s prošlošću
Iako je nastavio igrati na visokom nivou, uključujući i nastup na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, gdje je bio jedan od najboljih italijanskih igrača, Baggio nikada nije imao priliku da se iskupi za taj promašaj u finalu. Godinama kasnije, u autobiografiji, priznao je da je taj trenutak ostavio dubok trag na njegovoj duši, ali da je s vremenom naučio živjeti s tim.
Danas, kada se spomene Svjetsko prvenstvo 1994, malo ko se sjeti njegovih briljantnih partija i golova koji su Italiju doveli do finala. Umjesto toga, Baggio je često sinonim za promašeni penal – simbol kako čak i najveći mogu pasti u najvažnijem trenutku. Ipak, za milione fudbalskih fanova širom svijeta, on ostaje jedan od najvećih igrača svih vremena, bez obzira na taj jedan promašeni udarac.