Najveća svjetska santa leda posljednjih mjeseci zabrinjava naučnike svojim ponašanjem. Naime, A23a, kako joj je službeno ime, već se mjesecima okreće na jednom mjestu sjeverno od Antartike, a trebala bi se kretati duž najsnažnije Zemljine morske struje.
No, kako upozoravaju naučnici, ta je santa leda, veličine dva Londona, "zarobljena" na vrhu ogromnog rotirajućeg stuba vode, kojeg su okeanografi nazvali "Taylorov stup" (po fizičaru GI Tayloru koji je takve vrtloge otkrio 1920-ih). I lako je moguće da će santa tamo ostati - godinama.
A23a je santa leda koja jednostavno odbija umrijeti, pojasnio je za BBC News stručnjak za polarna područja, profesor Mark Brandon.
Kako pojašnjava Brandon, ova se santa leda odvojila od antartičke ledene plone još 1986. godine i gotovo odmah zapela malo dalje u Weddellevom moru. Tri je decenije "sjedila" tamo i predstavljala "ledeni otok", sve do 2020. godine kad je odjednom počela plutati i krenula na svoje putovanje.
U aprilu ove godine A23a zahvatila je Antarktička cirkumpolarna struja (hladna morska struja na južnoj polutki koja povezuje Atlantski, Indijski i Tihi okean), jaka morska struja koja je trebala ovu santu odvesti u južni Atlantik gdje bi se postupno otopila.
No, na iznenađenje naučnika, A23a nije se baš pomaknuo daleko. "Zapeo" je sjeverno od Južnih Orkneyjskih otoka, okrećući se, zahvaljujući Taylorovom vrtlogu, u smjeru suprotnom od kazaljke na satu tempom od 15 stepeni dnevno. I umjesto da se pomalo otapa, A23a je jednostavno ostao takav kakav trenutno jest.
Naučnici ističu kako je nemoguće procijeniti šta će se dalje događati s ovom santom leda. Ona nije zapela za morsko dno ili neku morsku planinu, ona jednostavno pluta u okeanu i lagano se vrti oko svoje ose. Ali se ne topi. Barem za sad.
Istraživanja koja su provedena u blizini, a koja su ispitivala drugi Taylorov stub, pokazala su da se instrumenti za mjerenje i dalje vrte na mjestu - četiri godine nakon što su tamo postavljeni.
Za sad će naučnici pomno pratiti što se događa sa A23a i hoće li ponovno promijeniti svoje ponašanje. A dok se to ne dogodi, mogu proučavati kako Taylorovi stubovi utječu na okeanske struje i miješanje voda, što je izuzetno važno za cjelokupni morski sistem, ali i klimu u cijelom svijetu.
