Više od 99,999 posto zlata na Zemlji nalazi se duboko u jezgri planete, oko 3000 kilometara ispod površine, gdje je čovjeku potpuno nedostupno. Ipak, novo istraživanje pokazuje da unutrašnjost Zemlje možda nije potpuno zatvoren sistem i da se dio materijala iz jezgre polako probija prema površini.
Geohemičari sa Univerziteta u Göttingenu pronašli su hemijske tragove koji ukazuju na to da se materijal iz Zemljine jezgre miješa s plaštom koji hrani vulkane na Havajima. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nature, a mogli bi promijeniti dosadašnje razumijevanje granice između jezgre i plašta, za koju se dugo smatralo da je gotovo potpuno nepropusna.
Zašto je gotovo svo zlato skriveno u jezgri?
Kada je Zemlja nastajala prije više od 4,5 milijardi godina, bila je užarena, rastopljena kugla. Tokom procesa formiranja planeta, najgušći elementi, među kojima su zlato, platina i rutenij, potonuli su prema centru i stvorili jezgru.
Zbog toga se procjenjuje da se gotovo cijela količina Zemljinog zlata danas nalazi hiljadama kilometara ispod površine. Iako ga na planeti ima mnogo više nego što ljudi mogu iskopati, najveći dio ostao je zarobljen u nedostupnoj unutrašnjosti.
Ipak, istraživači nisu pronašli zlato u lavi havajskih vulkana, kako bi se moglo zaključiti iz nekih senzacionalnih naslova. Umjesto toga, analizirali su izotope rutenija, metala iz grupe platine, posebno izotop rutenij-100, koji ima drugačiji hemijski potpis u jezgri nego u plaštu.
U uzorcima bazalta prikupljenim na Havajima, uključujući i aktivni vulkan Kīlauea, pronašli su upravo takve tragove, kao i neobične vrijednosti izotopa volframa. Kombinacija tih podataka sugerira da materijal iz vanjskog dijela jezgre može dospijevati u duboki plašt iz kojeg nastaju havajski vulkani.
Kako materijal iz jezgre dospijeva prema površini?
Naučnici razmatraju dva moguća objašnjenja.
Prvo je da se male količine materijala iz jezgre direktno miješaju s plaštom. Međutim, taj model ne odgovara u potpunosti rezultatima jer bi tada u lavi trebalo biti mnogo više zlata i platine nego što je pronađeno.
Drugo, vjerovatnije objašnjenje jeste da se, dok se Zemljina jezgra polako hladi, na njenom vanjskom rubu stvaraju tanki slojevi metalnih oksida bogatih rutenijem i volframom, ali bez velikih količina zlata. Taj materijal se zatim tokom miliona godina može miješati s plaštom i završavati u vulkanskoj lavi.
Istraživači naglašavaju da ovo otkriće ne znači da je pronađeno novo nalazište zlata niti da bi ga bilo moguće iskopavati. Količine materijala koji iz jezgre stižu do površine izuzetno su male, a u lavi nije pronađena povećana koncentracija zlata.
Kako navodi profesor Matthias Willbold, jedan od autora istraživanja, najvažniji zaključak je da Zemljina jezgra možda nije toliko izolirana koliko se ranije vjerovalo.
Nova misterija duboko ispod Zemlje
Otkriće otvara novo pitanje: događa li se isti proces i ispod drugih vulkanskih područja ili je riječ samo o posebnosti havajskog sistema?
Ako se slični hemijski tragovi pronađu i ispod drugih dubokih vulkanskih područja, poput istočne Afrike, to bi moglo značiti da se materijal iz jezgre mnogo češće miješa s plaštom nego što su geolozi ranije pretpostavljali.
Ovo otkriće neće otvoriti put novim rudnicima zlata, ali bi moglo pružiti dragocjen uvid u procese koji se odvijaju duboko u unutrašnjosti naše planete, na mjestima do kojih čovjek nikada nije uspio doprijeti.