Dok u ostatku Pakistana ljudi žive prosječno 67 godina, Hunze u Himalajima navodno dočekaju i 120. Tajna ove zapanjujuće dugovječnosti krije se u njihovoj ishrani i samo jednoj namirnici.
Pleme Buriši, odnosno Hunza, nastanjuje oblast na krajnjem sjeveru Pakistana, u planinskoj dolini Hunza, koja se nalazi u regiji Gilgit-Baltistan. Za ovaj narod vlada vjerovanje da žive i do 120, pa čak i 130 godina. Neki od njih navodno su proslavili i 145. rođendan.
Tačan broj godina je teško odrediti jer Hunze nemaju matične knjige rođenih niti empirijske dokaze kojima bi mogli potvrditi svoju vitalnost.
Zanimljivo je da je u ostatku Pakistana prosječan životni vijek 67 godina, ali na krovu svijeta, u izolovanim dijelovima Himalaja, vladaju sasvim drugačiji zakoni života i smrti. Istraživači su zabilježili da žene mogu zatrudnjeti vrlo kasno, čak u šezdesetim godinama i kasnije. Postoje i vjerovanja da ne obolijevaju od malignih bolesti. Naučnici objašnjenje traže u okruženju i ishrani.
Hunze piju vodu iz glečera i sami uzgajaju hranu, a s obzirom na to da su izolovani od obližnjih gradova, ne jedu ništa prerađeno. Kajsije su često na njihovom jelovniku, a tokom posta danima, pa čak i mjesecima, ne jedu ništa osim svježeg soka i koštica tog superzdravog voća. Meso im nije svakodnevno na jelovniku; dominiraju žitarice i povrće.
Svjetski je poznat njihov recept za najzdraviji hljeb na svijetu.
Praktikuju jogu, vježbe disanja i meditaciju.
Njihovo porijeklo obavijeno je tajnom. Put im je svjetliji od svih susjednih naroda, a njihov jezik (buruški) sličniji je baskijskom nego bilo kojem drugom jeziku u okolini. Pretpostavlja se da su potomci vojnika Aleksandra Velikog koji ga nisu mogli slijediti, pa su odlučili ostati u Himalajima, piše Pun kufer.