Svijet

Nakon 100 dana, okreće li se rat u Ukrajini konačno u Putinovu korist?

Dana 24. februara deseci hiljada ruskih vojnika napali su Ukrajinu s vojnim ciljem osiguranja glavnog grada u nekoliko dana. Ta je operacija propala kada su se Ukrajinci, i oni u uniformama i oni iz civilnog društva, udružili u odbrani svoje zemlje.

Međutim, kako preraspoređene ruske snage postižu sve veće teritorijalne dobitke u ukrajinskoj istočnoj regiji Donbasa, čini se da se zamah vraća natrag u korist Kremlja. Iako su početne nade Rusije u laku pobjedu brzo propale, njena sposobnost da se bori u dugotrajnoj kampanji znači da je konačni cilj Vladimira Putina onesposobljavanja ukrajinske države i dalje ostvariv.

Suprotno većini nagađanja u zapadnim krugovima, čini se da Putinov Kremlj ne traži način da proglasi pobjedu i obustavi svoju agresivnu kampanju, niti se čini da želi potpisati bilo kakav diplomatski kompromis kojim će spasiti obraz. Naprotiv, u svojim pažljivo kontroliranim porukama domaćem stanovništvu, ruski mediji nastavljaju promicati ideju da zemlja vodi rat nužde i da pobjeđuje, piše Newsweek.

U utorak, u tipičnom segmentu koju ruskim gledateljima satima svaki dan prezentiraju brojni kanali pod kontrolom Kremlja, televizijski voditelj i zamjenik Državne dume Vjačeslav Nikonov predstavio je citat Kirila Stremousova, potpredsjednika ruskog okupacionog režima u Hersonskoj regiji , koji se nalazi istočno od gradova Mikolajiva i Odese.

"Ljudi u Mikolaivu i Odesi čekaju oslobođenje", rekao je Stremousov, a prenosi ruska državna novinska agencija RIA-Novisti. "Lokalno stanovništvo u ovim regijama stupa u kontakt s vlastima u Hersonu i pita za pomoć."

Ruski vojni analitičar Igor Korotočenko ponudio je gledateljima vlastito tumačenje ruskih ciljeva za Mikolajiv i Odesu.

"Sumnjam da će zadatak oslobađanja ovih teritorija biti sljedeća faza nakon završetka bitke za Donbas", rekao je. "Ovo je savršeno očito."

Dok je bitka za Donbas u toku, posljednjih sedmica ruske snage su zauzele gradove Popasna i Lyman, a čini se da su na rubu tjeranja ukrajinskih snaga iz Sjeverodonjecka. Iako je rusko napredovanje bilo sporo, nastavlja se kretati naprijed.

Ruski vojni stručnjak Vladislav Shurygin, koji je izvještavao s ruske strane fronte u Donbasu, ponudio je svoju analizu Newsweeku.

"Rusija nije u potpunosti slomila ukrajinsku odbranu na istoku", rekao je Shurygin. "Još uvijek postoje Slavjansk i Kramatorsk, ali Rusija ima dovoljno snage da ih uzme čak i bez objave mobilizacije ili prebacivanja ekonomije u potpuno ratno stanje."

Vjeruje da je dogovoreno rješenje u ovom trenutku malo vjerojatno.

"Prije mjesec dana, nakon ruskog premještaja iz područja oko Kijeva i Černihiva, ukrajinsko vodstvo nadalo se da će ući u pregovore kao pobjednici, ali taj plan se nije ostvario", rekao je. "S vojnog stajališta, niti jedna strana nije suočena s uistinu katastrofalnom situacijom, što znači da nema potrebe da bilo koja od njih pristane na kompromisno rješenje kojim se rat završava."

Shurygin očekuje da će ova dinamika ostati na snazi ​​u doglednoj budućnosti.

"Ukrajinska vojska nije sposobna preći iz odbrambenih u ofanzivne operacije u područjima gdje su ruski položaji dobro utvrđeni, a jednostavno zauzimanje Donbasa nije dovoljno da zadovolji Rusiju", rekao je. "Nakon što je osiguran istok, treća faza rata će se usredotočiti na oslobađanje Nikolajeva i Odese."

Dok njeni raniji neuspjesi oko Kijeva i Harkova dovode u pitanje sposobnost Rusije za izvođenje ofanzivnih operacija u razmjeru koji je dovoljan da zauzme cijelu ukrajinsku obalu Crnog mora, Shurygin vidi druge moguće načine prisiljavanja gradova na pokornost.

"Taktika će ovisiti o tome koliko snage ukrajinske oružane snage zadrže nakon borbe za odbranu Donbasa", rekao je. "Čak i ako ruska vojska odluči ne provoditi direktne ofanzivne operacije, može blokirati i bombardirati područja. Može poručiti vodstvu u Kijevu da bi bilo bolje da o ovom pitanju odluče pregovorima, a ne borbama do posljednjeg metka i ostavljajući ova mjesta da izgledaju kao Mariupolj."

Naravno, izgledi Rusije za održavanje čak i postepenog napretka uvelike ovise o razini otpora koji su ukrajinske snage sposobne nastaviti pružati. Iako stvarni gubici s obje strane ostaju predmet nagađanja, nedavni izvještaji upućuju na to da, unatoč infuzijama zapadne vojne opreme, ukrajinske žrtve možda počinju utjecati na sposobnost Kijeva da nastavi s sukobom na istoku.

Kanadski novinar Neil Hauer nedavno je završio produženo putovanje na crtu bojišnice. Ono što je tamo vidio postavlja ozbiljna pitanja o stanju ukrajinskih oružanih snaga.

"Opća atmosfera na ukrajinskoj strani zapravo je samo iscrpljenost", rekao je Hauer za Newsweek. "Tokom nekoliko sedmica koliko sam bio u Donbasu vidio sam da je s vremenom sve gore i gore jer su Ukrajinci bili podvrgnuti ogromnoj prednosti vatrene moći koju tamo imaju Rusi."

"Žrtve su tako ogromne", rekao je Hauer. "I dečki na frontu će to vidjeti i osjetiti. Neki dan sam razgovarao s vojnikom koji se borio u Lymanu. Rekao je da je od njegove jedinice od 60 ljudi samo četvero ostalo neozlijeđeno ili neubijeno."

Što se tiče strateških posljedica takvih gubitaka, Hauer kaže da će biti potrebna povećana vojna pomoć Zapada ako ukrajinske snage žele zaustaviti rusko napredovanje.

"Sam Sjeverodonjeck je u osnovi izgubljen", rekao je Hauer. "Ukrajinci to shvaćaju i povlače se preko rijeke, što ima puno smisla. Tu bi pomoć koju Amerika šalje zaista mogla napraviti razliku. HIMARS i MLRS sistemi koje Ukrajina prima puno su bolji od svega Rusi imaju, a to je vrsta teške opreme koja će im i dalje trebati kako bi stabilizirali situaciju na tamošnjoj bojišnici."

Razvoj rata također ovisi o spremnosti ruskog društva da nastavi trpjeti ekonomske poteškoće u zamjenu za vojni napredak upitne materijalne vrijednosti. No, čak i ovdje Kremlj može barem imati inerciju na svojoj strani.

"Rusi zapravo ne osjećaju posljedice sankcija", rekao je za Newsweek moskovski profesor međunarodnih odnosa Nikolaj Topornin. "Naravno, određene zapadne robe postale su oskudnije, ali rublja je zapravo jača nego što je bila 24. februara. Sada je tu paradoks."

Unatoč odluci Evropske unije da postupno uvede embargo na uvoz ruske nafte putem tankera, ekonomska situacija ostaje uglavnom nepromijenjena od aprila. Tada je Međunarodni monetarni fond predviđao pad ruskog BDP-a od 8,5% u 2022., uz odgovarajući pad za Ukrajinu od 35%. Iako je rat učinio Ruse siromašnijim nego što bi inače bili, troškovi ukrajinske strane ostaju znatno veći.

Kremlj nije ostvario jeftinu i laku pobjedu kakvu je, čini se, očekivao još u februaru. Ipak, 100 dana nakon rata, čini se da je volja i sposobnost Rusije da nastavi brutalnu borbu neograničeno nesmanjena. Čak i ako se ukrajinski odbrambeni napori pokažu sposobnima zadržati gradove poput Mikolajiva i Odese do krvavog kraja, čini se da je taj kraj sada daleko kao i uvijek.