Logično pitanje, koje se nameće nakon pravosnažne presude Rezidualnog mehanizma Haškog tribunala protiv Ratka Mladića, bivšeg komandanta VRS jeste – da li će sa Vraca iznad Sarajeva biti uklonjena i ploča koja je posvećena ovom ratnom zločincu, osuđenom na doživotnu robiju za genocid i zločine protiv čovječnosti ?! Ovaj fenomen ovdje stavljamo u domen prava, logike i politike, a ne motiva srpske politike da uopće odluči nazivati institucije, ulice, spomenike… po presuđenim ratnim zločincima i da ih slavi.
Slučaj ploče na Vracama je analogan slučaju ploče „Studentski dom Radovan Karadžić“ na Palama koju je Milorad Dodik najprije otkrio 20. marta 2016. godine prkoseći žrtvama genocida i međunardnoj zajednici i to uoči samog objavljivanja pravosnažne presude Karadžiću. Političku bahatost Dodik je tada argumentirao riječima da „…prvi predsjednik RS još nije pravosnažno osuđen i on je za Srbe heroj…!“ No, kada je odmah zatim iz Haga stigla i pravosnažna presuda pa se Dodikova argumentacija istopila, trebalo je više od tri i po godine pa da pod pritiskom OHR-a i drugih stranih faktora domar studenskog doma 10. decembra 2020. odvrne i skine ploču, koju je Sonja Karadžić odnijela kući, a Dodik za to vrijeme poraženo šutio.
Pravosnažna presuda i doživotna robija je Mladiću izrečena 8. juna 2021. godine. Pravna, politička i elementarna logika nameću pitanje – da li će sada OHR opet primorati dužnosnike RS, odnosno tesare iz Lukavice i porodicu Mladić da skinu i odnesu ploču sa Vraca?
Na ploči piše: „Na ovom mjestu 19.05.1992. godine komandant glavnog štaba VRS general Ratko Mladić izvršio je smotru dva bataljona samoorganizovanog naroda opštine Novo Sarajevo.“
Kasniji slijed događaja pokazao je da se nije radilo ni o kakvom „samorganizovanju“ naroda, nego o planiranoj agresiji i opsadi Sarajeva što je za posljedicu imalo 11.541 ubijenog građana od kojih 1.601 dijete te nekoliko presuda za zločine protiv generala VRS. Zato je sasvim logično pitanje da li će obilježje koje glorificira uvod u takav zločin biti skinuto?
Od vlasti RS to zadugo ne možemo očekivati. „Akcije“ iritiranih Sarajlija (kao u slučaju obaranja krsta na trebevićkoj cesti) nisu rješenje, tako da će biti zanimljivo vidjeti da li će novi Visoki predstavnik, Nijemac Christian Schmidt analogno slučaju doma na Palama riješiti i ploču na Vracama. Uklanjanje ili ignoriranje ploče u ovom slučaju bit će vrlo jasan signal međunarodne zajednice u kom smjeru ide budućnost BiH.
Bespredmetno je objašnjavati motive nosilaca srpske politike da postavljaju ploče i nazivaju institucije po osuđenim ratnim zločincima i iste glorificiraju kao heroje, a zatim i odbranu ovakvih odluka kao ispravnih.
