Kompanija FedEx je pokrenula pravni postupak protiv Sjedinjenih Američkih Država tražeći povrat novca zbog povećanih carina koje su ranije bile nametnute na određene uvozne pošiljke. Ova tužba uslijedila je nakon što je Vrhovni sud SAD ukinuo visoke carine, što je otvorilo put kompanijama da traže refundaciju već plaćenih nameta.
Povećane carine, koje su u nekim slučajevima dosezale i 35 posto, najviše su pogodile proizvođače metala i čelika, dijelova za mašine, te tekstila i obuće.
U okviru nove trgovinske politike administracije američkog predsjednika Donald Trump, Sjedinjene Američke Države su tokom 2025. godine najavile uvođenje tzv. recipročnih carina prema većem broju zemalja svijeta, među kojima se našla i Bosna i Hercegovina. U aprilu 2025. godine najavljena je carinska stopa od 35 posto na robu iz BiH koja se izvozi na američko tržište, kao dio mjera usmjerenih na smanjenje trgovinskog deficita SAD i izjednačavanje carinskih opterećenja s drugim državama.
Širok spektar proizvoda
Iako je prvobitno najavljena stopa iznosila 35 posto, prije same primjene ona je revidirana, pa su recipročne carine za Bosnu i Hercegovinu stupile na snagu 7. augusta 2025. godine u nešto nižem iznosu, oko 30 posto. Ove mjere odnosile su se na širok spektar proizvoda koji su iz BiH izvoženi u Sjedinjene Američke Države.
Međutim, nakon pravnih osporavanja trgovinskih mjera, Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država donio je odluku o ukidanju ranije uvedenih tarifa. Stupile su na snagu nove, jedinstvene recipročne carine od 10 posto, koje zamjenjuju prethodne znatno više carinske stope uvedene tokom 2025. godine.
FedEx već pokrenuo proces povrata novca kompanijama koje su ranije platile visoke carine koje je sada ukinuo Vrhovni sud SAD. Očekuje se da bi i druge kompanije koje su plaćale ove tarife, uključujući i one iz Evrope, mogle pokrenuti slične zahtjeve za povrat sredstava.
Američka vlada još nije definirala jasan mehanizam povrata, pa je pravna situacija još u toku. Neki očekuju da će proces trajati godinama dok se ne utvrdi kako i kome će se refundacije isplaćivati.
Ovo otvara novu dilemu za bh. izvoznike, da li će pojedine kompanije iz BiH slijediti isti put i tražiti povrat uplaćenih tarifa, te kako će se proces administrativno i logistički odraziti na njihovo poslovanje i likvidnost.
Odluka o eventualnom povratu može biti značajna, ali i zahtjevna, jer uključuje pravnu proceduru i koordinaciju s američkim carinskim vlastima, ali nema sumnje da su i naše kompanije izgubile značajna sredstva.
Istina je i da BiH nema veliki obim razmjene sa SAD i ona čini oko 1 posto od ukupne razmjene sa svijetom, ali svaki vraćeni novac bi bio dobra injekcija za kompanije koje izvoze u ovu zemlju.
Ukupan izvoz u 2024. godini u SAD iznosio je 234,5 miliona KM. BiH najveći izvoz prema SAD bilježi u oblasti namjenske industrije koja čini više od 60 posto od ukupnog izvoza, odnosno 135 miliona KM. Više od 50 miliona KM su proizvodi metalske i elektro industrije, oko 15 miliona KM proizvodi hemijske industrije, a manji dio izvoza se odnosi na prehrambenu i drvnu industriju.
Značajno rasterećenje za izvoznike
Prema podacima theboardiq.com, američki uvoz robe iz Bosne i Hercegovine u 2025. godini iznosio je približno 140,2 miliona dolara, što odgovara približnoj vrijednosti ukupnog bh. izvoza u SAD za tu godinu prema američkim carinskim podacima. Kako je objavljeno, na ovu robu primjenjivana je carina od 30 posto u okviru posebnog režima “recipročnih tarifa”. Treba reći da su razlike u statistikama koje se mogu pronaći plod različite metodologije praćenja uvoza i izvoza između SAD i BiH.
Sa druge strane, smanjenje stope sa ranijih 30 posto na 10 posto nesumnjivo predstavlja značajno rasterećenje za izvoznike iz Bosne i Hercegovine. Niža carina znači konkurentniju cijenu proizvoda na američkom tržištu, posebno u sektorima poput metalske industrije, namještaja, drvoprerade i dijelova za automobilsku industriju, gdje BiH već ima određeno prisustvo. U odnosu na period kada su važile visoke tarife, bh. firme sada imaju realniju šansu da zadrže postojeće kupce u SAD i eventualno prošire izvoz.
Stopa od 10 posto i dalje predstavlja dodatni trošak u odnosu na zemlje koje imaju povlašteni trgovinski status ili sporazume o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Američkim Državama. To znači da konkurentnost bh. proizvoda neće zavisiti samo od visine carine, već i od produktivnosti, logistike, stabilnosti isporuke i kvaliteta robe.
U konačnici, carina od 10 posto može biti olakšanje i prilika, ali sama po sebi nije garancija snažnijeg izvoznog rasta. Ključni efekat zavisit će od sposobnosti bh. kompanija da iskoriste niže opterećenje, povećaju konkurentnost i osiguraju stabilne ugovore na zahtjevnom američkom tržištu.