Nekadašnja velika zvijezda Manchester Uniteda i portugalske nogometne reprezentacije, Luís Carlos Almeida da Cunha, ili kraće Nani je za 'Players Tribune' ispričao svoju životnu priču koja je jako potresna.
33-godišnji Nani je danas kapiten američkog Orlando Cityja, a u karijeri je igrao, između ostalih i za Sporting, Manchester United i Valenciju.
S Unitedom je osvojio Community Shield, Premier ligu i Ligu prvaka i to u debitantskoj sezoni. Iako danas iza sebe ima veliku karijeru i živi u luksuzu, nije oduvijek bilo tako. Nani je rođen u obitelji s devetero djece koja su sva živjela u jednoj sobi jer nisu imali za veći stan. Otac ih je napustio pa se o svemu brinula njegova majka, a Nani je sada ispričao svoju tužnu u potresnu priču.
"U jednom trenutku, kada sam bio klinac, shvatio sam da me Bog izabrao da budem nogometaš. Moja priča počinje gladovanjem. Živio sam s majkom i osmero braće i sestara u kući koja je imala rupe u podu iz kojih su izlazili štakori i gušteri. Nismo imali što jesti, borili smo se za život", ispričao je Nani čiji je stariji brat znao otići na Zelenortske Otoke i ne bi se vraćao mjesecima:
"Previše sam ga volio da bih se ljutio na njega, ali njegovo odsustvo je otežavalo život nama i majci. Ostala je s malom djecom od kojih sam ja bio najmlađi. Sve je radila samo kako bi nas prehranila. Pjevala je, radila u restoranu, čak i u vatrogasnoj stanici. Nakon par godina majka je upoznala nekog čovjeka koji je htio da se preselimo kod njega, a njegova kuća bila je u još gorem stanju. Nas deset dijelilo je jednu kupaonu, jednu dnevnu sobu i kuhinju, ali navikao sam se na sve. Jedino na što se nisam uspio naviknuti je bila glad. Ko je osjetio glad, toliko da mu usta budu suha, trbuh vrišti, a tijelo bude toliko slabo da ne može ništa, taj zna o čemu pričam", ispričao je Nani.
Slavni se nogometaš prisjetio još jedne epizode iz djetinjstva, one koja ga je lansirala do uspjeha.
"Jednoga dana, dok smo igrali nogomet, moj brat Paulo je ušao u pizzeriju i tražio pizzu. Rekli su da nemaju, ali ipak, neka žena nas je pozvala i dala nam pizzu. Kakav ukus, i dan danas mogu osjetiti ukus. Žena nas je pitala što radimo i rekli smo da igramo nogomet, pa nas je pozvala da dođemo i drugi dan. Gledala nas je dok smo igrali i rekla:
"Slušajte, imam jednog prijatelja, profesionalnog nogometaša. Možda vam može pomoći. Prijatelj je bio, ni manje ni više, nego Marco Aurelio. I tako smo tražili pizzu, a dobili probu u Sportingu", ispričao je Nani, a ostalo je historija.
