Ne tako davno, živjeli smo u svemiru s tek malim brojem poznatih planeta, a svi kruže oko našeg Sunca. No, novi niz otkrića označava naučni vrhunac: potvrđeno je da više od 5000 planeta postoji izvan našeg Sunčevog sistema.
Planetarni odometar upaljen je 21. marta, a posljednja serija od 65 egzoplaneta, odnosno planeta izvan naše uže solarne porodice, dodana je NASA-inom arhivu egzoplaneta. Arhiv bilježi otkrića egzoplaneta koja se pojavljuju u recenziranim naučnim radovima, a koja su potvrđena višestrukim metodama detekcije ili analitičkim tehnikama.
Više od 5000 planeta podrazumijeva male, stjenovite svjetove poput Zemlje, plinske divove višestruko puta veće od Jupitera i "vruće Jupitere" u užareno bliskim orbitama oko svojih zvijezda. Postoje "super-Zemlje", koje su mogući stjenoviti svjetovi veći od našeg, i "mini-Neptuni", manje verzije Neptuna našeg sistema. Uz sve to, postoje i planete koje tvrdoglavo i dalje kruže oko kolabrianih ostataka 'ugašenih' zvijezda, piše NASA.
- To nije samo broj. Svaki od njih je novi svijet, potpuno novi planet. Uzbuđujem se zbog svakog jer ne znamo ništa o njima - rekla je Jessie Christiansen, znanstvena voditeljica arhive i naučnica s NASA Exoplanet naučnog instituta na Caltechu u Pasadeni.
Ono što znamo je da naša galaksija vjerovatno sadrži stotine milijardi takvih planeta. Neprekidan bubanj otkrića započeo je 1992. godine otkrićem čudnih novih svjetova koji kruže oko još čudnije zvijezde. Bila je to vrsta neutronske zvijezde poznate kao pulsar, zvjezdani leš koji se brzo okreće i pulsira milisekundnim naletima žarkog zračenja. Mjerenje malih promjena u vremenu impulsa omogućilo je naučnicima da otkriju planete u orbiti oko pulsara.
-Pronalaženje samo tri planeta oko ove zvijezde koja se vrti je otvorila vrata za druge - rekao je Alexander Wolszczan, vodeći autor rada koji je prije 30 godina otkrio prve planete koji su potvrđeni izvan našeg Sunčevog sistema.
-Ako smo mogli pronaći planete oko neutronske zvijezde, planeti moraju biti posvuda. Proces je vrlo robustan - rekao je Wolszczan.
Wolszczan, koji još uvijek traži egzoplanete kao profesor na Penn Stateu, kaže da otvaramo eru otkrića koja će ići dalje od jednostavnog dodavanja novih planeta na popis. Transiting Exoplanet Survey Satellite (TESS), lansiran 2018., nastavlja s novim otkrićima egzoplaneta, ali uskoro će moćni teleskopi sljedeće generacije i njihovi vrlo osjetljivi instrumenti, počevši od nedavno lansiranog svemirskog teleskopa James Webb, hvatati svjetlost iz atmosfere egzoplaneta, zapisujući koji su plinovi prisutni kako bi se potencijalno identificirali signalni znakovi nastanjivih uvjeta.
Svemirski teleskop Nancy Grace, za koji se očekuje da će biti lansiran 2027. godine, dovest će do novih otkrića egzoplaneta koristeći različite metode. Misija Europske svemirske agencije ARIEL, koja će biti lansirana 2029., promatrat će atmosferu egzoplaneta; dio NASA-ine tehnologije na brodu, nazvan CASE, pomoći će u pronalaženju oblaka i maglica egzoplaneta.
- Po mom mišljenju, neizbježno je da ćemo negdje pronaći neku vrstu života - najvjerovatnije neku primitivnu vrstu - rekao je Wolszczan.
- Bliska povezanost između hemije života na Zemlji i hemije koja se nalazi u cijelom svemiru, kao i otkrivanje rasprostranjenih organskih molekula, sugerira da je otkrivanje samog života samo pitanje vremena - dodao je.
Kako pronaći druge svjetove?
Prvi planet otkriven oko zvijezde slične Suncu, 1995. godine, bio je vrući Jupiter: plinoviti div koji je otprilike polovice mase našeg Jupitera u iznimno bliskoj, četverodnevnoj orbiti oko svoje zvijezde. Drugim riječima, godina na ovoj planeti traje samo četiri dana.
Više takvih planeta otkiveno je u podacima iz zemaljskih teleskopa nakon što su ih astronomi naučili prepoznati – prvo desetine, a zatim stotine. Pronađeni su metodom "kolebanja": praćenjem blagih kretanja zvijezde naprijed-nazad, uzrokovanih gravitacijskim povlačenjem planeta u orbiti. Ali svejedno, činilo se da ništa nije pogodno za stanovanje.
Pronalaženje malih, stjenovitih svjetova sličnijih našem zahtijevalo je sljedeći veliki korak u tehnologiji lova na egzoplanete: metodu "tranzita". Astronom William Borucki došao je na ideju da na teleskop poveže iznimno osjetljive detektore svjetlosti, a zatim ga lansira u svemir. Teleskop bi godinama zurio u polje od više od 170.000 zvijezda, tražeći male padove u zvjezdanoj svjetlosti kada bi planet prekrio zvijezde.
Ta je ideja realizirana u svemirskom teleskopu Kepler. Borucki, glavni istraživač sada penzionisane misije Kepler, kaže da je njeno lansiranje 2009. otvorilo novi prozor u svemir.
-Osjećam pravo zadovoljstvo i stvarno strahopoštovanje prema onome što je vani. Niko od nas nije očekivao ovu ogromnu raznolikost planetarnih sistema i zvijezda. To je jednostavno nevjerovatno - rekao je.
