„Oh, znam jedan objekt koji bi se mogao tako ponašati“, prisjetio se Mark Matney za Scientific American.
To je zagonetka koja stoljećima zaokuplja astronome i historičare. Betlehemska zvijezda navodno je vodila tri maga, odnosno mudraca s Istoka (Sveta tri kralja), do kolijevke Isusa Krista, kako je zapisano u Evanđelju po Mateju: „Zvijezda koju vidješe pri njezinu izlasku išla je pred njima dok se ne zaustavi na mjestu gdje je bilo dijete“.
No, šta je zapravo bila Betlehemska zvijezda, supernova, kometa, planetarna konjunkcija? I da li se taj događaj uopće desio u historiji? Ta i slična pitanja dugo su predmet rasprava koje se redovno ponovo otvaraju u decembru. Sada, međutim, postoji i konkretan razlog za novu raspravu: NASA-in planetarni naučnik dr. Mark Matney u časopisu Journal of the British Astronomical Association ponudio je uvjerljivo objašnjenje nebeskog fenomena koji je nadahnuo neka od najljepših djela kršćanske umjetnosti.
Prema Matneyju, Betlehemska zvijezda bila je kometa koju su drevni kineski astronomi zabilježili na nebu pet godina prije nove ere. Za ovaj nebeski misterij zainteresirao se još kao student, dok je radio u planetariju koji je organizirao božićnu predstavu o Betlehemskoj zvijezdi koja se uzdizala na južnom nebu, sve dok se nije činilo da se zaustavila iznad tri maga. Tada je istaknuto da se nijedan poznati astronomski objekt ne može ponašati onako kako je opisano u priči o mudracima s Istoka.
„Sjećam se da sam sjedio tamo i govorio: ‘Oh, znam jedan objekt koji bi se mogao tako ponašati’“, ispričao je Matney za Scientific American. Smatrao je da bi ključ mogao biti kometa dugog perioda iz Oortovog oblaka – ogromnog sfernog skupa jezgri kometa na rubu Sunčevog sistema. „Ako bi takva kometa proletjela izuzetno blizu Zemlje, otprilike na udaljenosti Mjeseca, mogla bi stvoriti neobičan prizor objekta nalik zvijezdi koja se uzdiže na dnevnom nebu, a zatim djeluje kao da miruje nekoliko sati“, objašnjava Matney.
Kako bi provjerio tu ideju, proučio je ranije zapise drevnih kineskih astronoma o „zvijezdi metli“, izrazu koji su koristili za komete, koja se pojavila u proljeće 5. godine prije nove ere i bila vidljiva više od 70 dana.
Matneyjev kompjuterski model pokazuje da bi prividno kretanje te komete ujutro 8. juna, posmatrano iz Judeje, odgovaralo opisu iz Evanđelja po Mateju. „Dok su mudraci putovali južno od Jerusalema prema Betlehemu, kometa bi se ‘zaustavila’ u južnom azimutu, približno poravnatom s cestom, stvarajući utisak da ‘ide ispred’ njih“, piše Matney.
„Zvijezda metla“ koju su opisali kineski astronomi već decenijama intrigira naučnike. Engleski astronom Colin Humphreys još je u novembru 1991. godine objavio rad u kojem je tvrdio da je Betlehemska zvijezda bila kometa vidljiva između 9. marta i 4. maja 5. godine prije nove ere. Takvo tumačenje uklapa se u saznanja da je Isus rođen četiri ili pet godina prije početka nove ere, vjerovatno u proljeće, jer se u Evanđelju po Luki spominje da su u vrijeme Kristovog rođenja pastiri boravili na livadama.
Kršćani su Isusovo rođenje počeli slaviti tek oko 350 godina nakon samog događaja. U to vrijeme većina stanovnika Rimskog carstva i dalje je obilježavala saturnalije, praznike zimskog solsticija koji su označavali kraj poljoprivredne godine. Tri mudraca s Istoka, u zapadnom kršćanstvu od 8. stoljeća poznati kao Baltazar, Melkior i Gašpar, vjerovatno su bili astrolozi koji su pažljivo pratili dešavanja na nebu.
Iako se Matneyjev model čini kao vrlo uvjerljivo objašnjenje Betlehemske zvijezde, njemački astrofizičar Ralph Neuhäuser sa Univerziteta Friedrich Schiller u Jeni upozorava da kineski zapisi mogu biti varljivi. „Što su zapisi stariji, u pravilu je sačuvano manje informacija“, rekao je Neuhäuser za Scientific American.
Jedna od popularnih teorija o Betlehemskoj zvijezdi jeste da se radilo o supernovi, katastrofalnoj eksploziji zvijezde koja oslobađa toliko energije da svojim sjajem nadmaši ostatak galaksije. Supernove su zabilježene hiljadama godina unazad. Međutim, jedina supernova vidljiva sa Zemlje u periodu Kristovog rođenja dogodila se tek 185. godine nove ere, a zabilježili su je kineski astronomi.
Mnogi astronomi pokušavali su izračunati šta je bilo vidljivo na nebu u vrijeme Kristovog rođenja. Slavni Johannes Kepler (1571–1630) prvi je zaključio da je Betlehemska zvijezda bila rijetka trostruka konjunkcija Jupitera i Saturna 7. godine prije nove ere. Konjunkcija označava pojavu kada dva nebeska tijela, gledano sa Zemlje, imaju gotovo isti položaj na nebu.
U knjizi Tajna Betlehemske zvijezde iz 1979. godine britanski astronom David Hughes objasnio je da su se Jupiter i Saturn 7. godine prije nove ere tri puta približili, krajem maja, početkom oktobra i početkom decembra. Za mnoge astronome upravo ta trostruka konjunkcija predstavlja objašnjenje Betlehemske zvijezde. Zanimljivo je da je nekoliko dana uoči Božića 2020. godine bila vidljiva slična konjunkcija Jupitera i Saturna. Prije toga, ovi planetarni divovi posljednji put su se tako približili prije gotovo 400 godina, dok će se sljedeća konjunkcija dogoditi 2080. godine.