NASA-in jedinstveni istraživački avion X-59, primarno dizajniran za tihi nadzvučni let, približava se svom prvom letu. Tim zadužen za projekat pažljivo planira svaki korak, od kretanja pistom i polijetanja do krstarenja i slijetanja, pri čemu je sigurnost glavni prioritet u donošenju svih odluka, poručuju iz NASA-e, pa time opravdavaju i neuobičajeno duge pripreme prije prvog leta.
Prvi let će biti izveden na relativno maloj visini, pri brzini od oko 390 km/h, kako bi se testirali svi tehnički sistemi i njihova međusobna integracija. Time počinje razvojna i testna faza usmjerena na potvrđivanje letnih sposobnosti i sigurnosti aviona. Tokom kasnijih letova, X-59 će letjeti više i brže, s konačnim ciljem dostizanja i nadmašivanja brzine zvuka. Avion je osmišljen da leti brže od zvuka, što samo po sebi nije novo, ali umjesto snažnog zvučnog udara pri probijanju zvučnog zida, proizvodio bi daleko tiši zvuk – na zemlji usporediv s jačinom zatvaranja vrata automobila.
Podacima do sigurnosti
NASA u pripremama za prvi let naglašava ključne sigurnosne elemente, među kojima je i sistem za instrumentalno testiranje leta – primarno mjesto za prikupljanje podataka. On bilježi i prenosi audio i video zapise, podatke s ugrađenih senzora te informacije iz avionike, a NASA će pratiti sve parametre tokom cijelog životnog vijeka aviona. Trenutno se snima 60 različitih tokova podataka s više od 20.000 parametara.
Tokom opsežnih testiranja na zemlji, sistem je već generisao više od 8.000 datoteka u 237 dana snimanja. Ova baza podataka omogućava inženjerima da detaljno provjere spremnost aviona za prvi let.
Let „preko žice“
X-59 koristi digitalni „fly-by-wire“ sistem koji održava stabilnost i sprječava nesigurne manevre. Taj sistem je prvi put razvijen u NASA-inom Armstrong centru za istraživanje letova 1970-ih i zamijenio je tradicionalne mehaničke kontrole elektronskim signalima. Pokreti pilota, poput pomjeranja palice, pretvaraju se u elektronske signale koje računalo obrađuje i šalje, u ovom slučaju optičkim kablovima, do upravljačkih površina aviona. Sigurnost je dodatno unaprijeđena korištenjem više računara koji rade po principu redundancije. Na istom principu funkcioniraju i električni i hidraulički sistemi, sa nezavisnim rezervnim jedinicama.
Rezervne baterije osiguravaju napajanje električnih i hidrauličkih sistema, dok sistem za hitno ponovno pokretanje motora koristi hidrazin – visoko reaktivno tečno gorivo. U malo vjerovatnom slučaju gubitka snage, motor bi se mogao ponovo pokrenuti u letu. Sistem za održavanje života osigurava kisik pilotu na visini krstarenja od 55.000 stopa (oko 16,7 km), a pilot će nositi i anti-g odijelo. Kao krajnja mjera sigurnosti, ugrađeno je katapult-sjedalo preuzeto iz trenažnog aviona T-38, opremljeno radiom, kompletom prve pomoći i vodom.
Svi ovi sistemi zajedno tvore složenu mrežu sigurnosnih mjera koja daje dodatno povjerenje timu dok se pripremaju za prvi let. Kada će tačno biti obavljen, u NASA-i još uvijek ne otkrivaju.