NASA je ove sedmice napravila dugo očekivani korak ka definisanju budućnosti ljudskog prisustva u niskoj Zemljinoj orbiti objavljivanjem važnog dokumenta.
Riječ je o nacrtu Request for Proposals (RFP), koji donosi prijeko potrebnu jasnoću o tome šta američka svemirska agencija očekuje od privatnih kompanija koje razvijaju komercijalne nasljednike Međunarodne svemirske stanice (ISS), čiji je zvanični kraj rada planiran za 2030. godinu.
S obzirom na to da vrijeme za izgradnju i testiranje ovako složenih objekata ubrzano ističe, i NASA i američki Kongres pod velikim su pritiskom da spriječe prekid kontinuiranog prisustva američkih astronauta u svemiru.
Reakcije vodećih kompanija iz privatnog sektora, među kojima su Axiom Space, Vast Space, Voyager, Blue Origin i potencijalno SpaceX, podijeljene su između olakšanja i ozbiljne zabrinutosti.
Najveći razlog za zadovoljstvo jeste činjenica da je NASA odustala od ranije ideje o izgradnji vlastitog centralnog modula na koji bi se privatne svemirske stanice spajale. Ta zamisao, koja je potekla iz Johnson svemirskog centra, u industriji je doživljena kao pokušaj agencije da zadrži kontrolu nad operacijama, zbog čega je naišla na snažan otpor kompanija koje žele razvijati potpuno autonomne orbitalne stanice.
S druge strane, privatni sektor zabrinut je zbog obima birokratije i strogih sigurnosnih standarda koje NASA planira uvesti. Dok su kompanije očekivale nekoliko stotina pravila koja bi im ostavila više prostora za inovacije i slobodu u dizajnu, nacrt dokumenta sadrži procjenu od više od 3.000 pojedinačnih zahtjeva.
Koliko su standardi detaljni pokazuje i činjenica da će čak i softverske nabavke privatnih kompanija morati odobriti glavni informatički direktor NASA-e.
Phil McAlister, bivši direktor programa za komercijalne svemirske letove, slikovito je opisao situaciju rekavši da je NASA "spakovala sve obaveze skupih ugovora s pokrivenim troškovima u model ugovora s fiksnom cijenom, ali bez namjere da to adekvatno finansira".
Osim izgubljenog vremena zbog višegodišnjeg odgađanja druge faze programa, finansijska neizvjesnost ostaje jedna od najvećih prepreka za privlačenje investitora. Dokument ne precizira koliko će novca biti na raspolaganju – nezvanično se spominje iznos do 1,5 milijardi dolara tokom pet godina – niti koliko će kompanija dijeliti taj budžet. Ako ugovore dobije tri ili više firmi, sredstva bi mogla biti znatno manja nego što industrija očekuje.
Budući da je riječ o radnoj verziji dokumenta, kompanije imaju priliku dostaviti svoje prijedloge i primjedbe prije nego što konačni konkurs bude objavljen u septembru. Dodjela ugovora i zvaničan početak razvoja novih privatnih svemirskih stanica očekuju se narednog proljeća.