U sjedištu NASA-e vodi se tiha, ali izuzetno važna rasprava koja bi uskoro mogla dobiti epilog i odrediti smjer istraživanja Marsa u narednoj deceniji. Riječ je o izboru sljedeće letjelice koju će agencija poslati ka Crvenoj planeti – Mars Telecommunications Orbiter.
Jedno je jasno svima: NASA-i hitno treba nova letjelica za komunikaciju između Marsa i Zemlje. Situacija je postala posebno osjetljiva nakon gubitka letjelice MAVEN, dok je Mars Reconnaissance Orbiter, trenutno glavni komunikacijski oslonac, već dvije decenije u orbiti.
Američki Kongres je prošle godine reagirao dodavanjem 700 miliona dolara za razvoj Mars Telecommunications Orbitera u okviru zakona „One Big Beautiful Bill“. Međutim, formulacija tog zakona, iza koje stoji senator Ted Cruz, otvorila je niz pitanja. Propisano je da letjelicu mogu razvijati samo američke kompanije koje su u fiskalnim godinama 2024. ili 2025. dobile sredstva za komercijalne studije dizajna misije Mars Sample Return i koje su predložile zasebnu, samostalno lansiranu telekomunikacijsku letjelicu za Mars. Prema sagovornicima portala Ars Technica, takva formulacija djeluje kao da favorizira Rocket Lab.
Dodatnu pažnju izazvala je i visina predviđenih sredstava. Prema procjeni jednog izvora iz industrije, komunikacijski teret, satelitska platforma i lansiranje mogli bi se realizirati za manje od 500 miliona dolara, što otvara pitanje opravdanosti punog iznosa od 700 miliona.
Novi administrator NASA-e, Jared Isaacman, preuzeo je dužnost prije nešto više od mjesec dana i već se suočava s nizom izazova, uključujući predstojeće lansiranje misije Artemis II. Ipak, vrijeme za odluku o Mars Telecommunications Orbiteru brzo ističe: zakon zahtijeva da sredstva budu obavezana najkasnije do kraja fiskalne 2026. godine, odnosno do 30. septembra 2026. Kako bi se stiglo do lansiranja u najranijem mogućem prozoru, krajem 2028. godine, ugovor mora biti dodijeljen uskoro.
U NASA-i se paralelno vodi rasprava o tome treba li telekomunikacijska letjelica nositi i naučne instrumente. Prema internim procjenama, tri instrumenta, poput kamere visoke rezolucije, magnetometra, instrumenta za svemirsko vrijeme ili spektrometra za potragu za ledom, mogla bi se dodati za oko 200 miliona dolara. Casey Dreier iz organizacije The Planetary Society smatra da bi to značajno povećalo naučnu vrijednost misije.
Ipak, dio rukovodstva NASA-e smatra da zakon jasno definira isključivo komunikacijsku letjelicu i da nema dovoljno vremena za širu konkurenciju koja bi uključivala i naučne ciljeve. U zvaničnoj izjavi, NASA je potvrdila da planira nabavku visokoperformansnog telekomunikacijskog orbitera koji će osigurati pouzdanu i kontinuiranu komunikaciju za misije na Marsu.
Dodatnu konfuziju izazvala je kratkotrajna objava dokumenta kojim bi se konkurencija ograničila samo na kompanije koje ispunjavaju zakonske uslove. Dokument je brzo uklonjen, ali je u njemu navedeno da pravo učešća imaju Blue Origin, L3Harris, Lockheed Martin, Northrop Grumman, Rocket Lab, SpaceX, Quantum Space i Whittinghill Aerospace. Izvori navode da NASA želi izbjeći eventualne žalbe koje bi mogle odgoditi dodjelu sredstava.
Za komercijalne svemirske kompanije ova odluka je od velikog značaja. Dok Lockheed Martin ima dugu historiju misija oko Marsa, nove kompanije poput Rocket Laba, Blue Origina i SpaceX-a žele se probiti u oblast planetarnih letjelica i već rade na vlastitim rješenjima.
„Ako želite raditi bilo šta na Marsu, naučno ili ljudsko, morate imati komunikaciju. To je osnovna infrastruktura“, izjavio je u novembru direktor Rocket Laba, Pete Beck, naglasivši da bez tog temelja nema ni ambicioznijih planova za ljudski boravak na Crvenoj planeti.