NASA još uvijek nije objavila postojanje vanzemaljskog života. No svemirski teleskop James Webb možda je otkrio njegov prvi nagovještaj.
Recenzirana studija objavljena u srijedu donijela je nova zapažanja planete K2-18 b, a koji se nalazi oko 120 svjetlosnih godina od Zemlje i za koji se vjeruje da je prekriven okeanima. Webb je detektirao obilje molekula koje su, prema saznanjima sa Zemlje, povezane isključivo sa živim organizmima poput algi.
Ovo otkriće svakako je intrigantno, ali ne predstavlja službenu najavu postojanja vanzemaljskog života. Za takvu tvrdnju potrebno je daljnje, opsežno istraživanje da bi se isključili svi nebiološki izvori ovih molekula.
No ako naučnici jednog dana zaista objave otkriće života izvan Zemlje, svijet bi mogao imati ozbiljnih poteškoća u njegovu razumijevanju.
Pogledajmo samo posljednjih nekoliko godina fenomena oko NLO-a – ili, kako ih američka vlada sada naziva, 'neidentificiranih anomalnih fenomena' (UAP).
Svijet se dobro sjeća 'kineskog špijunskog balona' koji je Pentagon srušio 2023. godine. Ubrzo nakon toga činilo se da SAD bilježi sve više misterioznih letećih objekata. Američki borbeni avioni srušili su još tri objekta iznad Aljaske, Kanade i jezera Huron. Čak se i Elon Musk tada našalio na račun vanzemaljaca.
Sljedeće godine pojavile su se priče o 'dronovima'. Sve je počelo u New Jerseyju, a uskoro su se izvještaji o noćnim viđenjima UAP-a proširila Istočnom obalom i cijelim SAD, što je izazvalo bujicu nagađanja i više od 5000 prijava FBI-u.
Promatrači i entuzijasti podijelili su svoja uvjerenja i s NASA-inim neovisnim timom za istraživanje UAP-a, a koji je 2023. zaključio da nema dokaza o vanzemaljskom porijeklu ovih pojava.
Tokom tog istraživanja tim se suočavao sa 'zlonamjernim i neprijateljskim' online uznemiravanjem, prema riječima Davida Spergela, predsjednika Fondacije Simons i voditelja tima.
NASA ima veliku odgovornost
Prijetnje i napadi bili su toliko ozbiljni da su NASA-ini dužnosnici u početku odbili objaviti ime najvišeg službenika odgovornog za UAP. Sve te neprijateljske reakcije i širenje glasina samo su nagovještaj onoga s čime bi se naučnici i NASA-ini čelnici mogli suočiti ako ikada objave stvarne dokaze o životu izvan Zemlje.
'Ne možete precijeniti koliko bi takvo otkriće bilo značajno. Kako ćemo ga potvrditi i odgovorno predstaviti javnosti – to je ključno pitanje', izjavila je Lori Glaze, tadašnja voditeljica NASA-inog odjela za planetarne nauke, za Business Insider na sastanku Američke geofizičke unije 2022. godine.
'Najveći je izazov održati komunikaciju uravnoteženom. Prenijeti uzbuđenje, ali i osigurati da javnost razumije da moramo postupno graditi dokaze i slijediti znanstveni proces.'
Možda će teleskop James Webb otkriti molekulu koja snažno upućuje na život u atmosferi neke udaljene planete slične Zemlji. Možda će uzorci s Marsa, koje rover Perseverance trenutačno prikuplja, za desetak godina biti vraćeni na Zemlju, a u njima će naučnici pronaći fosile drevnih mikroorganizama.
Mnogi astrobiolozi vjeruju da bi dokazi o vanzemaljskom životu mogli doći vrlo skoro. Međutim malo je vjerovatno da će biti očigledni ili nepobitni. Neće to biti mali zeleni čovječuljak koji maše kamerama. Vjerovatnije je da se naučnici neće odmah složiti, niti će moći tvrditi sa stopostotnom sigurnošću da se radi o životu. To bi moglo biti teško objasniti javnosti.
'Bit će iznimno teško postići konsenzus naučne zajednice – osim ako doslovno ne vidimo nešto kako se kreće i maše nam, što je ipak malo vjerovatno', rekla je Glaze.
Zato je NASA razvila okvir za evaluaciju i dijeljenje tako monumentalnog, ali osjetljivog otkrića. Proces je još u razvoju, ali 2021. agencija je predstavila početni prijedlog – tzv. ljestvicu pouzdanosti otkrivanja života (CoLD).
Ova skala rangira razinu naučne sigurnosti u neko potencijalno otkriće života na ljestvici od jedan do sedam. Svako novo saznanje može pomaknuti otkriće na viši nivo.
Objave korak po korak
Naprimjer, otkriće molekule povezane sa životom u uzorku s Marsa predstavlja prvi nivo, a potvrda da nema kontaminacije u instrumentima ili uzorcima može ga pomaknuti na drugi nivo. Isključivanje svih nebioloških izvora te molekule ili potvrda da je nastala u okruženju pogodnom za život može značiti prelazak na treći ili viši nivo.
Na petom i šestom nivou neovisni timovi naučnika morali bi analizirati uzorak različitim metodama i potvrditi izvorni nalaz. Za dolazak do sedmog nivoa – gdje bi postojanje života bilo vrlo vjerovatno – možda bi bilo potrebno još otkrića iz različitih dijelova Marsa.
Svaki novi nivo naučn pouzdanosti mogao bi značiti i novu javnu objavu. Otkrivanje vanzemaljskog života vjerovatno neće biti 'eureka trenutak', već polagan, postupan proces.
'Dosad smo javnosti predstavljali stvar kao crno-bijelu: ili postoji život ili ne postoji', rekla je Mary Voytek, voditeljica NASA-inog astrobiološkog programa. 'Trebamo bolji način da podijelimo uzbuđenje zbog naših otkrića i pokažemo da se svako novo saznanje nadovezuje na prethodno – kako bismo naučnike i javnost poveli na zajedničko putovanje.'
Ko bi prvi objavio postojanje vanzemaljskog života?
Predsjednik SAD ili vođa druge države mogli bi biti uključeni u objavu postojanja vanzemaljskog života. Prema Glaze, to bi bilo pitanje 'na niovu administracije', a ne samo NASA-ine konferencije za medije. Uostalom, NASA možda čak ne bi bila prva koja bi otkrila dokaze o životu izvan Zemlje – to bi mogla učiniti neka druga svemirska agencija.
A ako se otkrije inteligentan vanzemaljski život, sve bi postalo još složenije. Postavljaju se pitanja: Kako komunicirati s njima? Šta im reći? Kako bi oni mogli odgovoriti?
Čak su i pokušaji slanja jednostavnih informacija u svemir bili predmet kontroverze. Godine 1974. astronomi su poslali radiosignal koji je sadržavao brojeve od 1 do 10, podatke o DNK-u, prikaz ljudskog lika, broj stanovnika Zemlje i grafiku Sunčevog sistema s označenom Zemljom.
Kritičari, uključujući Stephena Hawkinga, upozoravali su da bi kontakt s vanzemaljskom inteligencijom mogao predstavljati egzistencijalni rizik za čovječanstvo. Bez sumnje, svako otkriće vanzemaljskog života izazvalo bi haos – barem u javnoj raspravi.
Glaze kaže da je NASA-in cilj ostati pouzdan i transparentan izvor naučnih informacija. No to bi mogao biti njen dosad najveći izazov.
'Nisam sigurna da uopće imamo riječi kojima bismo to mogli opisati', zaključuje Glaze. 'Mislim da bi potvrda da nismo sami u svemiru bila jednako transformativna kao i spoznaja da se svemir ne rotira oko Zemlje. To mijenja način na koji razmišljamo o sebi, o svom porijeklu i svom mjestu u svemiru.'