Svakog proljeća Crno more prolazi kroz fascinantnu transformaciju, njegova boja mijenja se iz tamnoplave u mliječnu, uskomešanu tirkiznu. Ovu pojavu uzrokuju kokolitofori, mikroskopske jednoćelijske alge prekrivene sićušnim pločicama od kalcij-karbonata. Te pločice raspršuju Sunčevu svjetlost na način koji čitava prostranstva mora oboji u tirkizne nijanse.
NASA-in satelit PACE zabilježio je 22. juna 2026. godine Crno more u jeku cvjetanja fitoplanktona pomoću instrumenta OCI (Ocean Color Instrument). Posebna fotografija, koju je 27. maja snimio astronaut s Međunarodne svemirske stanice (ISS), zabilježila je isti fenomen koji se proteže kroz Bosfor, s tirkiznim prugama koje prate morske struje s obje strane moreuza koji povezuje Crno more s Mramornim morem.
Ono što ove snimke čini važnijim od pukog vizuelnog spektakla jeste biološko i hemijsko pitanje koje naučnici proučavaju već decenijama, šta određuje početak, intenzitet i završetak ovog cvjetanja? Studija objavljena u časopisu Diversity pokazala je da je 2022. i 2023. godine cvjetanje kokolitofora u sjeveroistočnom dijelu Crnog mora trajalo znatno duže nego inače, ostajući aktivno do jula umjesto da oslabi sredinom juna.
Blagi vjetrovi i neobična hemija produžili cvjetanje
Istraživači su utvrdili da je specifična kombinacija vjetrova, temperaturne strukture vode i neravnoteže hranjivih materija omogućila da cvjetanje potraje tokom cijelog ljeta, odgađajući narednu fazu sezonskog ciklusa za približno dva mjeseca.
Crno more obično prati ustaljeni ciklus. Krajem proljeća dominiraju kokolitofori. Početkom ljeta nivo azota opada, voda postaje manje stabilna, a njihovo mjesto zauzimaju dijatomeje, druga vrsta algi sa silikatnim ljušturama koje vodi daju tamniji izgled. Međutim, 2022. i 2023. godine do ove smjene nije došlo u uobičajenom periodu.
Glavni razlog bilo je dugotrajno odsustvo jačih vjetrova. Bez miješanja vode, tanak i stabilan površinski sloj, poznat kao termoklina, ostao je plitak, na svega tri do osam metara dubine, stvarajući kokolitoforima idealne uslove za razvoj.
Tirkizna boja vidljiva je čak i iz svemira jer kokolitofori postaju toliko brojni da njihove ljušture od kalcij-karbonata mijenjaju izgled morske površine. Upravo ta velika koncentracija ima važnu ulogu u hemiji okeana. Kokolitofori su dio takozvane „biološke pumpe ugljika“, procesa kojim morski organizmi vezuju ugljen-dioksid (CO₂) iz atmosfere i prenose ga u dublje slojeve mora.
Mehanizam u kojem učestvuju naziva se „karbonatna pumpa“. Tokom stvaranja svojih pločica koriste rastvoreni ugljik iz morske vode. Nakon što uginu, dio tog ugljika tone na morsko dno, gdje može ostati uskladišten veoma dugo. Međutim, postoji i jedna specifičnost, proces formiranja ovih pločica istovremeno oslobađa određenu količinu CO₂ kao nusproizvod, što privremeno smanjuje sposobnost mora da apsorbuje dodatni ugljen-dioksid iz atmosfere.
Crno more kao prirodna laboratorija
Naučnici koriste Crno more kao prirodni model za proučavanje odgovora okeana na promjene u okolišu. Njegov zatvoreni geografski položaj i decenije prikupljenih podataka čine ga idealnim za uočavanje pojava koje je na otvorenim okeanima mnogo teže registrovati.
Analiza podataka iz posljednjih 25 godina pokazala je da je cvjetanje koje traje sve do jula zabilježeno samo dva puta, upravo 2022. i 2023. godine. Iako naučnici još ne smatraju da je riječ o trajnom trendu, upozoravaju da su mehanizmi koji ga uzrokuju izuzetno osjetljivi na klimatske promjene.
Ako rast temperatura dodatno poveća stabilnost površinskih slojeva mora, kokolitofori bi mogli postati znatno češći, što bi promijenilo sposobnost mora da apsorbuje CO₂. S druge strane, ako klimatske promjene donesu više oluja i jače miješanje vode, prednost će imati dijatomeje. Dugoročno praćenje ovih procesa biće ključno kako bi se utvrdilo koji će od ova dva scenarija prevladati u budućnosti.