Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg više neće da sjedi u toj stolici.
Deset godina mu je dosta. Ko će ga naslijediti? Favorit je nizozemski premijer Mark Rute, a njegov adut je "prijateljstvo" sa Donaldom Trumpom.
Podnosi ostavku
Kada Jens Stoltenberg uskoro podnese ostavku, iza sebe će imati skoro deceniju na poziciji generalnog sekretara Zapadne vojno-političke vojne alijanse (NATO).
Od njega je četiri puta traženo da nastavi da vrši tu dužnost, jednom čak i nakon što je već prihvatio posao šefa Centralne banke Norveške.
Nije ni čudo što niko nije želio da zamijeni Stoltenberga u vrijeme koje je, između ostalog, obilježio prekid odnosa s Rusijom i duboke napetosti s bivšim predsjednikom Sjedinjenih Američkim Država Donaldom Trumpom.
Stoltenberg je čak dobio i nadimak "Trumpov šaptač" zbog sposobnosti da ukroti grubog republikanca.
No, on će vjerovatno odstupiti sa pozicije na samitu povodom 75. godišnjice vojnog saveza, koji će se održati u julu u Washigntonu.
Stoltenbergov mandat zvanično istječe 1. oktobra ove godine, prenosi DW.
Stoltenbergova bivša portparolka Oana Luncescu zalagala se da se ranije izabere nasljednik, kako bi se izbjegle komplikacije.
Prestižna funkcija
Naglasila je da je "zaista važno da se izbori održe dovoljno rano kako ne bi bili u koliziji sa evropskim izborima (u junu 2024.) ili sa predizbornom kampanjom u SAD".
Proces nije jednostavan. Pozicija generalnog sekretara NATO-a je možda jedna od najprestižnijih funkcija na svijetu. Međutim, za nju ne postoji tačan opis posla, lista kvalifikacija, kao ni procedure za prijavljivanje.
Ko želi tu poziciju, neće biti pozvan na razgovor i ne treba da bude previše siguran da će je dobiti.
Washington posmatraju kao ključni glas u izboru novog generalnog sekretara, ali i bilo koja od 31 članice NATO-a može da stavi veto.
"S druge strane Atlantika se zaista odvija puno zakulisne diplomatije“, rekao je Jen Leser, potprjedsednik Njemačkog Marshallovog fonda u Bruxellesu.
"O svemu, od kancelarijskih spajalica do nuklearne strategije, odlučuje se konsenzusom – tako to funkcioniše i s generalnim sekretarom", dodaje on.
Novi generalni sekretar NATO-a mora da se suoči s Rusijom, ali ne tako žestoko da izazove strah od direktnog rata. Također mora da bude spreman da brani postojanje Alijanse bez provociranja njenih kritičara.
Mnogo imena
Mnoga imena su se pojavljivala u igri – i ponovo nestajala.
Raniji favoriti, poput danske premijerke Mete Frederiksen i bivšeg britanskog ministra odbrane Bena Wallacea, navodno su čak razgovarali sa američkim predsjednikom Joeom Bidenom o svojim šansama, ali su nakon toga, bez dodatnih objašnjenja, povukli kandidaturu.
Trenutno su estonska premijerka Kaja Kalas, latvijski ministar vanjskih poslova Krisjanis Karins i odlazeći holandski premijer Mark Rute otvoreno zainteresirani za posao.
Pri tome Rute važi za favorita.
On je, poslije Mađara Viktora Orbana, premijer s najdužim stažom u NATO-u.
Smatra se "sigurnijim" izborom od političara sa Baltika, sve dok rat Moskve protiv Ukrajine dominira na dnevnom redu Alijanse.
Odnosi s Rusijom
"Postoji osjećaj da bi neko iz baltičkih država na čelu NATO-a mogao biti na neki način kontraproduktivan, a ne od pomoći“, kaže Kristi Raik, zamjenica direktora Međunarodnog centra za odbranu i sigurnost u estonskom Tallinu.
Ona je drukčijeg mišljenja.
"Teško je utvrditi u čemu bi tačno mogao biti problem, jer su odnosi sa Rusijom trenutno zamrznuti. Malo je vjerovatno da će u doglednoj budućnosti diplomatski odnosi biti obnovljeni", smatra Raik.
Upadljivo je da je Rute jedini kandidat o kojem su ambasadori pri NATO-u već diskutovali, otkrila je Luncescu. I to u neformalnom procesu koji se odvija paralelno sa savjetovanjem šefova država i vlada.
Da li je odluka već pala?
