Nauka je još uvijek daleko od potpunog razumijevanja svemira – stručnjaci procjenjuju da čak 95% njegove strukture ostaje neistraženo. Ipak, zahvaljujući najsavremenijim teleskopima današnjice, poput svemirskog teleskopa James Webb (JWST), otkrivaju se fenomeni koji bi mogli iz korijena promijeniti naš pogled na svemir i našu ulogu u njemu.
JWST, lansiran 2021. godine iz Francuske Gvajane, već je omogućio brojna naučna otkrića, od proučavanja formiranja zvijezda i planeta, do otkrivanja vodene pare u protoplanetarnim diskovima i tragova ugljen-dioksida na Jupiterovom mjesecu Evropi. Ali najnovija istraživanja donose još intrigantniju mogućnost: naš svemir možda se nalazi unutar crne rupe.
Zapanjujuće otkriće: Galaksije se ne rotiraju nasumično
Jedan od ključnih naučnika iza ove hipoteze je profesor računarstva na američkom univerzitetu Kansas State, Lior Shamir. Analizirajući snimke koje je prikupio JWST u okviru projekta Advanced Deep Extragalactic Survey (JADES), Shamir je došao do neočekivanog otkrića, od 263 posmatrane galaksije, čak dvije trećine rotira u smjeru kazaljke na satu, dok se ostatak okreće suprotno.
Ovakav neravnomjeran raspored rotacija protivi se dosadašnjim teorijama koje su sugerisale da bi smjerovi trebali biti ravnomjerno raspoređeni. Ova značajna asimetrija otvara prostor za potpuno nova tumačenja strukture svemira.
„Razlika je toliko očigledna da je može primijetiti bilo ko ko pogleda slike, bez ikakvog stručnog znanja“, istakao je Shamir, dodajući da postoji nekoliko mogućih objašnjenja.
Crna rupa kao kolijevka svemira?
Jedna od najzanimljivijih teorija jeste ona koja pretpostavlja da je svemir od samog početka imao rotacionu komponentu. Ta ideja se nadovezuje na tzv. kozmičku kozmologiju crne rupe – teoriju prema kojoj bi naš čitav svemir mogao biti „unutrašnjost“ rotirajuće crne rupe.
Ovu teoriju dodatno podržava i fizičar Nikodem Poplawski sa Univerziteta New Haven, koji vjeruje da bi rotacija našeg svemira mogla biti naslijeđena iz „matične“ crne rupe iz koje je nastao. Prema njegovim riječima, preferirani smjer rotacije galaksija koje je Shamir uočio mogao bi biti upravo trag tog nasljeđa.
Alternativa: Iluzija nastala kretanjem Mliječne staze?
Druga mogućnost, koju Shamir sam spominje, jeste da asimetrija uočenih rotacija zapravo nije stvarna – već iluzija izazvana relativnim kretanjem naše galaksije, Mliječne staze. Naime, zbog Dopplerovog efekta (istog onog koji utiče na promjenu zvuka sirene u kretanju), moguće je da se smjerovi rotacije galaksija iz našeg ugla čine drugačijima nego što zaista jesu.
Iako priznaje da ta teorija možda nije tačna, Shamir poziva naučnu zajednicu da nastavi istraživati kretanje Mliječne staze i njegov mogući uticaj na opažanja svemira. Smatra da bi takve analize mogle pomoći u rješavanju još uvijek otvorenih pitanja u savremenoj kosmologiji – uključujući nesuglasice oko brzine širenja svemira i postojanje galaksija koje djeluju starije od samog svemira.
Promjena pogleda na stvarnost?
Ako se ova otkrića potvrde, mogla bi izazvati radikalnu promjenu u načinu na koji razumijemo svemir – pa čak i samu stvarnost. Teorija da se nalazimo unutar crne rupe, iako još uvijek spekulativna, otvara vrata mnogim novim pitanjima o porijeklu, strukturi i sudbini svemira.
Bez obzira na to kako će se ova istraživanja završiti, radovi poput onog koji je predstavio profesor Shamir pokazuju koliko je važno ulagati u nauku i teleskope koji pomjeraju granice ljudskog znanja. Svemir nas možda nikada neće prestati iznenađivati, a budućnost kosmologije možda leži upravo u ovakvim neobičnim i izazovnim tragovima iz dubina svemira.