Mnogi svici s Mrtvog mora, neki od najpoznatijih arheoloških nalaza svih vremena, mogli bi biti stariji nego što se prije mislilo, prema novoj studiji, javlja CNN.
Nova analiza, koja je spojila datiranje radiokarbonom s umjetnom inteligencijom, utvrdila je da neki od biblijskih rukopisa datiraju iz razdoblja prije otprilike 2300 godina, kada su živjeli njihovi pretpostavljeni autori, rekao je Mladen Popović, glavni autor izvještaja objavljenog u srijedu u časopisu PLOS One .
Beduinski pastiri prvi su put slučajno uočili svitke u Judejskoj pustinji, blizu Mrtvog mora, 1947. godine. Arheolozi su potom iz 11 špilja, sve u blizini mjesta Khirbat Qumran na današnjem području Zapadne obale, pronašli hiljade fragmenata koji pripadaju stotinama rukopisa.
"Svitci s Mrtvog mora bili su iznimno važni kada su otkriveni, jer su potpuno promijenili način na koji razmišljamo o drevnom judaizmu i ranom kršćanstvu“, rekao je Popović, koji je ujedno i dekan Fakulteta religije, kulture i društva na Univerzitetu u Groningenu u Nizozemskoj. „Od oko 1000 rukopisa, nešto više od 200 su ono što nazivamo biblijskim Starim zavjetom i to su najstariji primjerci hebrejske Biblije koje imamo. Dali su nam mnogo informacija o tome kako je tekst izgledao tada.“
Prema Popoviću, svici su poput vremeplova jer naučnicima omogućuju da vide što su ljudi čitali, pisali i mislili u to vrijeme. "Oni su fizički, opipljivi dokazi o ključnom razdoblju historije - bez obzira jeste li kršćanin, Jevrej ili uopće ne vjerujete, jer je Biblija jedna od najutjecajnijih knjiga u historiji svijeta, pa nam svici omogućuju da je proučavamo kao oblik kulturne evolucije“, rekao je.
Gotovo nijedan od svitaka s Mrtvog mora - koji su uglavnom napisani na hebrejskom na pergamentu i papirusu - nema datume na sebi. Na temelju prvenstveno paleografije, proučavanja i dešifriranja drevnih pisama i rukopisa, naučnici vjeruju da rukopisi datiraju iz trećeg stoljeća prije Krista do drugog stoljeća poslije Krista. „Ali sada, s našim projektom, moramo datirati neke rukopise već do kraja četvrtog stoljeća prije Krista“, rekao je, što znači da bi najraniji svici mogli biti i do 100 godina stariji nego što se prije mislilo.
"To je zaista uzbudljivo jer otvara nove mogućnosti razmišljanja o tome kako su ti tekstovi napisani i kako su došli do drugih korisnika i čitatelja - izvan svojih izvornih autora i njihovih društvenih krugova“, dodao je Popović.
Nalazi neće samo inspirirati daljnja istraživanja i utjecati na historijske rekonstrukcije, prema autorima izvještaja, već će i otvoriti nove perspektive u analizi historijskih rukopisa.
Određivanje starosti svitaka s Mrtvog mora
Ranije procjene starosti rukopisa potjecale su iz radiokarbonskog datiranja provedenog 1990-ih. Hemičar Willard Libby razvio je ovu metodu - koja se koristi za utvrđivanje starosti organskih materijala - krajem 1940-ih na Univerzitetu u Chicagu. Poznata i kao datiranje ugljikom-14, hemijska analiza uzorka, poput fosila ili rukopisa, određuje količinu atoma ugljika-14 koju sadrži. Svi živi organizmi apsorbiraju ovaj element, ali on počinje raspadati čim nastupi smrt, pa gledanje na to koliko ga je preostalo može dati prilično tačnu starost organskog uzorka starog oko 60 000 godina.
Međutim, datiranje ugljikom ima i nedostatke. Analizirani uzorak se uništava tokom procesa, a neki rezultati mogu biti obmanjujući. „Problem s ranijim testovima (na svitcima) je taj što se nisu bavili pitanjem ricinusovog ulja“, rekao je Popović. „Ricinusovo ulje je moderni izum, a izvorni naučnici su ga koristili 1950-ih kako bi tekst bio čitljiviji. Ali to je moderni kontaminant i iskrivljuje rezultat radiokarbonske analize na mnogo moderniji datum.“
Studijski tim je prvo upotrijebio novo radiokarbonsko datiranje, primjenjujući modernije tehnike, na 30 rukopisa, što je otkrilo da je većina njih starija nego što se prije mislilo. Samo su dva bila mlađa.
Istraživači su zatim koristili slike visoke rezolucije tih novo datiranih dokumenata kako bi obučili umjetnu inteligenciju koju su razvili, nazvanu Enok po biblijskom liku koji je bio otac Metuzalema. Naučnici su Enoku predstavili više dokumenata koje su datirali ugljikom, ali su zadržali podatke o datiranju, a umjetna inteligencija je ispravno pogodila starost u 85% slučajeva, prema Popoviću. „U brojnim slučajevima, umjetna inteligencija je čak dala uži raspon datuma za rukopise nego ugljik-14“, rekao je.
Zatim su Popović i njegove kolege Enoku dostavili još slika sa 135 različitih svitaka s Mrtvog mora koji nisu datirani ugljikom i zamolili umjetnu inteligenciju da procijeni njihovu starost. Naučnici su rezultate ocijenili kao "realne" ili "nerealne" na temelju vlastitog paleografskog iskustva i otkrili da je Enok dao realne rezultate na 79% uzoraka.
Neki od rukopisa u studiji pokazali su se 50 do 100 godina starijim nego što se prije mislilo, rekao je Popović.
Vjerovalo se da jedan uzorak sa svitka za koji se zna da sadrži stih iz Knjige proroka Daniela datira iz drugog stoljeća prije Krista. „To je bila generacija nakon izvornog autora“, rekao je Popović, „a sada s ugljikom 14 sigurno ga pomičemo (dalje unatrag) u vrijeme autora.“
Još jedan rukopis, sa stihovima iz Knjige Propovjednika, također datira starije, dodao je Popović. „Rukopis je prethodno datiran na paleografskim osnovama u 175. do 125. pr. Kr., ali sada Henok sugerira 300. do 240. pr. Kr.“, rekao je.
Popović je predložio da bi umjetna inteligencija na kraju mogla zamijeniti ugljik-14 kao metodu datiranja rukopisa. „Ugljik-14 je destruktivan“, rekao je, „jer trebate odrezati mali komadić Svitka s Mrtvog mora i onda ga više nema. To je samo 7 miligrama, ali i dalje je to nešto što gubite. S Enokom ne morate ništa od ovoga raditi. Ovo je prvi korak. Postoje sve vrste mogućnosti za daljnje poboljšanje Enoka.“
Ako tim nastavi s razvojem Enoka, Popović vjeruje da bi se on mogao koristiti za procjenu pisama poput sirijskog, arapskog, grčkog i latinskog.
'Velik korak naprijed'
Naučnici koji nisu bili uključeni u studiju bili su ohrabreni nalazima.
Prema Charlotte Hempel, profesorici hebrejske Biblije i judaizma Drugog hrama na Univerzitetu u Birminghamu u Ujedinjenom Kraljevstvu, korištenje i umjetne inteligencije i poboljšane metode datiranja ugljikom-14 omogućuje određenu razinu kalibracije u objema metodologijama koja je korisna. „Čini se da je izražen obrazac da umjetna inteligencija nudi uži prozor unutar prozora ugljika-14“, rekla je putem e-pošte. „Pitam se sugerira li to veću razinu preciznosti, što bi bilo izuzetno uzbudljivo.“
Studija predstavlja prvi pokušaj korištenja tehnologije umjetne inteligencije za proširenje postojećih naučnih spoznaja s datiranja ugljikom-14 određenih rukopisa na druge rukopise, rekao je Lawrence H. Schiffman, globalni istaknuti profesor hebrejskih i judaističkih studija na Univerzitetu u New Yorku.
„Do određene mjere još nije jasno hoće li nam nova metoda pružiti pouzdane informacije o tekstovima koji još nisu datirani ugljikom-14“, dodao je putem e-pošte. „Zanimljivi komentari u vezi s revizijom datiranja nekih rukopisa koji se mogu očekivati daljnjim razvojem ovog pristupa ili novim datiranjem ugljikom-14, iako nisu novi za ovu studiju, predstavljaju vrlo važno zapažanje o području svitaka s Mrtvog mora općenito.“
Komentirajući računalne aspekte studije, Brent Seales, bivši profesor računalnih nauka na Univerzitetu Kentucky, rekao je da pristup koji su primijenili autori djeluje rigorozno čak i ako su veličine uzorka male.
Korištenje umjetne inteligencije za potpunu zamjenu datiranja ugljikom moglo bi biti preuranjeno. „(Umjetna inteligencija) je koristan alat za uključivanje u širu sliku i za donošenje procjena u odsutnosti ugljika-14 na temelju dokaza drugih sličnih fragmenata“, napisao je Seales u e-poruci.
„Kao i sve kod strojnog učenja, i poput dobrog vina, trebalo bi se poboljšati s vremenom i s više uzoraka. Datiranje drevnih rukopisa izuzetno je težak problem, s oskudnim podacima i velikim ograničenjima pristupa i stručnosti. Bravo timu za ovaj doprinos temeljen na podacima koji čini ogroman korak naprijed.“