Naučnici su u sklopu istraživanja pelagičnih vrsta morskih pasa u Jadranu postavili na modrulja dugog skoro dva metra satelitski odašiljač koji bi za šest mjeseci trebao poslati podatke o do sada slabo istraženom kretanju ove strogo zaštićene vrste u Jadranskom moru.
Same migracije morskih pasa u Mediteranu slabo su istražene, a pretpostavlja se da su putevi kretanja u posljednje vrijeme, usljed klimatskih promjena, dodatno izmijenjeni, rekao je Hini voditelj terenskog istraživanja sa Odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu, Alen Soldo, piše Zimo.
Istraživanje je provedeno pod pokroviteljstvom CIESM-a – Mediteranske naučkekomisije sa sjedištem u Monacu, te pod pokroviteljstvom Princa Alberta II od Monaca. Sudjelovala je i Loriane Mendez, voditeljica projekta „Praćenje kretanja i stanja vrhunskih morskih predatora u Mediteranskom i Crnom moru“.
Kako je svako neovlašteno uznemiravanje strogo zaštićenih vrsta kažnjivo, istraživanje je obavljeno pod nadzorom Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, koje je izdalo potrebne dozvole.
Morski psi igraju ključnu ulogu u očuvanju ravnoteže morskih ekosistema. Iako su često nepravedno smatrani opasnima, mnoge vrste morskih pasa u svijetu, pa i u Jadranu, ugrožene su i zahtijevaju zaštitu.
Soldo objašnjava da je zaštita morskih pasa u Mediteranu i Jadranu moguća kroz strožu kontrolu ribolova, zabranu hvatanja ugroženih vrsta te edukaciju javnosti.
Iako su neke vrste zaštićene zakonodavstvom EU i Hrvatske (pri čemu Hrvatska prednjači dodatnim mjerama), provedba zaštitnih mjera često nije dovoljna. Potrebno je bolje istražiti populaciju morskih pasa u Jadranu jer još uvijek postoje brojni nepoznati podaci.
Glavni cilj istraživanja bio je postavljanje satelitskih odašiljača na veće primjerke morskih pasa i praćenje njihovih migracija.
Istraživanje je provedeno ovog ljeta u akvatoriju srednjodalmatinskih otoka – između Jabuke, Korčule, Brača i Šolte. Korišten je ribarski brod Tonćija Alajbega koji je obavljao redovni lov tune i igluna plutajućim parangalima.
Istraživači su popisivali i slučajni ulov hrskavičnih riba koje su odmah bez ozljeda puštali nazad u more. Među slučajnim ulovima bile su strogo zaštićena žutuga ljubičasta, morski psi čukov i mekaš, te mačka mrkulja.
Zanimljivo je da se nijedna ptica nije uhvatila na parangal, što je čest problem u ribolovu takvim alatima širom svijeta.
Ulovljena su dva modrulja, a na jednog je postavljen satelitski odašiljač.
Modrulj dug skoro dva metra sada pliva Jadranom i prikuplja podatke. Očekuje se da će odašiljač nakon šest mjeseci isplivati na površinu mora i poslati prikupljene podatke.
Ovi podaci pomoći će boljem razumijevanju kretanja ove strogo zaštićene vrste u Jadranu, iako će praćenje samo jednog primjerka dati ograničene rezultate.
Nadaju se da će ovo potaknuti daljnja terenska istraživanja koja su neophodna za realnu procjenu stanja najugroženijih morskih životinja.
Mediteran je poznat kao more opasno za morske pse i raže, koji su hrskavične ribe, jer je oko 60% vrsta koje u njemu žive jako ugroženo.
Situacija u Jadranu je još teža: od 60 vrsta koje u njemu žive stalno ili povremeno, čak 70% smatra se ugroženim. Tri vrste – sklat žutan, pas pilan i ražopas, nekada prisutne u Jadranu, danas se smatraju regionalno izumrlim jer ih već decenijama nije bilo.
Glavni uzroci ugroženosti su prekomjerni ciljani izlov, slučajni ulov („bycatch“), degradacija staništa, te njihove biološko-ekološke osobine koje ih čine ranjivim na pritiske.
Morski psi rastu sporo, kasno spolno sazrijevaju i imaju malo potomaka, što ih čini vrlo ranjivima.
Uz to, postoji i stigma da su opasni za ljude, što dovodi do nepotrebnog ubijanja i otežava zaštitne mjere.
U stvarnosti, napadi morskih pasa u Jadranu su iznimno rijetki. Posljednji smrtonosni napad zabilježen je 1974. godine kod Lokve Rogoznice, dok je jedini napad nakon toga bio 2008. kada je slovenski podvodni ribolovac na Visu preživio napad velike bijele psine.
Nestanak morskih pasa doveo bi do poremećaja u hranidbenom lancu i negativno utjecao na cijeli morski ekosistem.