Naučnici imaju odgovor: Šta se dešava sa vodom na Marsu i koliko je ima

Već dugo postoji neodgovoreno pitanje kako je Mars prije više milijardi godina izgubio vodu koja je nekad tekla njegovom površinom. Naučnici misle da sada imaju odgovor - veliki dio vode ostao je zarobljen u višim slojevima planete, u njegovoj kori. Ta nekadašnja voda i dalje postoji u obliku minerala u Marsovim stijenama, piše BBC. O ovim otkrićima raspravljalo se na 52. Mjesečevoj konferenciji o planetarnoj nauci, a objavljena su u časopisu Science. U istraživanju su korištena mjerenja koja su provele letjelice u Marsovoj orbiti i površinska vozila te podaci dobiveni proučavanjem meteorita. Istraživači su potom razvili računalnu simulaciju nestanka vode s planeta.

Marsov je magnetski štit slab

Prije više od četiri milijarde godina Mars je bio topliji i vlažniji, a možda je imao i gušću atmosferu. Voda je tekla u rijekama, stvarajući kanale u stijenama, i skupljala se u kraterima. Mars je vjerojatno imao dovoljno vode da prekrije cijelu površinu slojem debljine od 100 do 1.000 metara. Oko milijardu godina kasnije Mars je prošao kroz tranziciju i postao hladan i pust planet kakav danas poznajemo. "Već dugo znamo da je Mars u svojoj ranoj historiji bio mnogo vlažniji, ali stalni problem bila je sudbina te vode. Znamo iz istraživanja atmosfere Marsa da je dio te vode izgubljen u svemiru, a naslage leda na površini i odmah ispod površine govore nam da se voda dijelom smrznula", kaže za BBC dr. Peter Grindrod iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu, inače saradnik na studiji. [caption id="attachment_35268" align="alignnone" width="1023"]

Ilustracija rovera "Perseverance"[/caption] Zemlja ima magnetski štit ili magnetosferu koja pomaže da se atmosfera ne raspline u svemiru. No, Marsov je magnetski štit slab i nije mogao spriječiti elementarne komponente vode da pobjegnu s planeta. Ipak, brzina kojom vodik, jedan od hemijskih sastojaka vode, danas izlazi iz atmosfere ukazuje da to ne može biti cijela priča. "Ako pretpostavimo da je trenutačna stopa gubitka vodika bila ista i u prošlosti, onda je riječ o prilično malim količinama vode koje bi se gubile u ovom procesu", rekla je koautorica studije Eva Linghan Scheller s California Institute of Technology (Caltech) u Pasadeni.

Velik dio vode nalazi se u stijenama

Drugim riječima, većina vode morala je završiti drugdje. Rezultati naučnog rada pokazuju da je između 30 i 99 posto inicijalne količine vode na Marsu završilo u mineralima u kori planeta. Još jedna koautorica, prof. Bethany Ehlmann, također s Caltecha, objasnila je da se proučavanjem podataka s misija na Mars moglo jasno zaključiti kako dokazi o promjenama vode nisu nimalo rijetki. "Kad se kora promijeni, ona uzima vodu u tekućem stanju i pretvara ju u hidratizirani mineral koji ima vodu u svojoj strukturi te je tako učinkovito veže", rekla je Ehlmann. Autori istraživanja sugeriraju da je većina tekuće vode nestala prije 4.1 do 3.7 milijardi godina, tokom razdoblja u historiji Marsa poznatog kao Noachovsko razdoblje. "Izvorna sveobuhvatna uloga istraživanja Marsa bila je pratiti tok vode jer ona ima središnju ulogu u geologiji, klimi i životu planeta. Ovo je vrlo važan rad u shvaćanju koliko vode ima na Marsu, koliko je vode izgubljeno i gdje bi danas mogla biti", rekao je dr. Michael Meyer, vodeći znanstvenik NASA-ina programa za istraživanje Marsa. "Ono što nam ova nova studija govori jest da bi se veliki dio te vode, možda većina, mogao nalaziti u stijenama na Marsu. Ovaj proces hidratacije može sačuvati velike količine vode, odnosno količine jednake globalnom sloju debljine jedan kilometar. Iako je većina tekuće vode vjerovatno nestala oko 500 miliona godina nakon formiranja Marsa, danas na površini vidimo dokaze o hidratiziranim mineralima, i to u krateru Jezero, koji upravo istražuje rover Perseverance. Rana Marsova klima ostaje jedna od najvažnijih tema u planetarnoj nauci, a ova će studija pomoći našem razumijevanju procesa zbog kojih je voda izgubljena", zaključio je za BBC dr. Grindrod.