Ako ste se ikada pitali šta bi se ljudskom tijelu dogodilo kada bi kroz njega prošla mikroskopska crna rupa, sada postoji i službeni naučni odgovor i mogao bi vas iznenaditi.
Američki fizičar Robert Scherrer izračunao je moguće posljedice i, iznenađujuće, one nisu katastrofalne ako se radi o crnim rupama dovoljno male mase.
Scherrer objašnjava da ga je na istraživanje potaknulo zanimanje za crne rupe koje je ponovo oživjelo zahvaljujući novim opažanjima gravitacijskih valova i fotografijama crnih rupa. Prisjetio se i SF priče iz 1970-ih u kojoj osoba umire nakon što kroz nju prođe crna rupa pa je želio provjeriti da li je to uopšte moguće.
U februaru ove godine njegov rad je objavljen na preprint serveru arXiv, a nakon recenzija sada je službeno objavljen u časopisu International Journal of Modern Physics D.
Glavna prijetnja nije povlačenje i rastezanje tkiva (tzv. špagetiranje), nego nadzvučni udarni val, vrlo sličan onome koji stvara metak.
Naprimjer, mikroskopska crna rupa mase oko 100 milijardi metričkih tona uzrokovala bi manje štete nego metak malog kalibra. To je čak sedam puta manje od mase potrebne da počne oštećivati mozak.
Ovakve crne rupe nazivaju se primordijalnim, a teoretski su se mogle formirati u ekstremnim uvjetima odmah nakon Velikog praska. Moguće je čak da čine dio tamne materije.
Koliko masivna rupa je stvarno opasna?
Prema Scherrerovim izračunima:
Crna rupa mora imati najmanje 140 milijardi metričkih tona da bi značajno utjecala na tijelo.
I tada bi bila nevjerovatno mala – promjera 0,4 pikometra, mnogo manja od atoma vodika.
Pri brzini od oko 200 km/s, njen efekt bi bio vrlo mali osim udarnog vala.
Gravitaciono rastezanje postaje problem tek kod masa od 7 biliona metričkih tona, što je masa jednog manjeg asteroida. Takva rupa mogla bi deformisati osjetljiva tkiva poput mozga, ali bi udarni val već ranije izazvao ozbiljne povrede.
Iako bi masivnija primordijalna crna rupa mogla nanijeti smrtonosne povrede, susret s takvim objektom praktično je nemoguć. Manje crne rupe mogle bi proći kroz tijelo a da to osoba ni ne primijeti.
Scherrer zaključuje: iako su primordijalne crne rupe teoretski moguće, gustoća njihovog pojavljivanja u svemiru je toliko niska da je vjerovatno nikada nećemo sresti, ni mi, ni naše tijelo.