Prije oko 252 miliona godina Zemlju je pogodila najveća prirodna katastrofa u historiji života. Tokom permsko-trijaskog masovnog izumiranja nestalo je čak 96 posto morskih vrsta i oko 70 posto kopnenih životinja. Nova naučna studija sada pruža najjasnije objašnjenje zašto su neke vrste uspjele preživjeti, dok su gotovo sve ostale izumrle, saopćio je Univerzitet Stanford.
U drevnim okeanima ovo masovno izumiranje gotovo je potpuno zbrisalo brahiopode, životinje koje podsjećaju na školjke, kao i mnoge stanovnike morskog dna, poput morskih krinova. S druge strane, oko polovine mekušaca, uključujući školjke i puževe, uspjelo je preživjeti. Upravo su oni kasnije postali dominantni stanovnici okeana, zajedno s ribama i bodljokošcima poput morskih zvijezda i morskih ježeva.
Studija, objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, prvi put upoređuje biološke osobine životinjskih grupa koje su gotovo nestale s onima koje su uspjele preživjeti ovu katastrofu.
Topla voda i nedostatak kiseonika bili su kobni
Istraživanje pokazuje da su najteže stradale vrste čiji metabolizam nije mogao podnijeti toplu vodu s malom količinom kiseonika. Takvi uslovi zavladali su u velikom dijelu svjetskih okeana nakon naglog povećanja vulkanske aktivnosti, koja je u atmosferu oslobodila ogromne količine ugljendioksida i metana te izazvala snažno zagrijavanje planete.
„Ovom studijom željeli smo riješiti misteriju zašto danas na plaži pronalazite ljušture školjki i puževa, a ne brahiopoda. Naši rezultati pokazuju da su mnogo više stradale grupe koje su bile osjetljivije na porast temperature vode i smanjenje količine kiseonika“, rekao je vodeći autor studije Hose Andres Markez, bivši doktorand u laboratoriji Erika Andersa Sperlinga na Stanfordu.
Važno upozorenje za današnji svijet
Naučnici ističu da rezultati istraživanja predstavljaju ozbiljno upozorenje, jer uslovi koji su prethodili najvećem masovnom izumiranju imaju mnogo sličnosti s klimatskim promjenama koje danas izazivaju ljudske aktivnosti i sagorijevanje fosilnih goriva.
„Ova studija je praktično posljednji dokaz koji potvrđuje šta je izazvalo permsko-trijasko masovno izumiranje. Sve je počelo u svijetu koji je bio vrlo sličan današnjem – okeani su bili relativno hladni i bogati kiseonikom, a zatim je uslijedilo ogromno oslobađanje ugljendioksida u atmosferu. Razumijevanje tadašnjih promjena može nam pomoći da bolje shvatimo šta nas očekuje u budućnosti“, rekao je profesor Erik Anders Sperling, jedan od autora studije.
Zašto su neke vrste preživjele?
Tokom paleozoika, koji je završio Velikim izumiranjem, okeanima su dominirale spore životinje koje su živjele na morskom dnu i hranile se filtriranjem vode, poput brahiopoda, morskih krinova i pojedinih korala.
Nasuprot njima, vrste koje su preživjele bile su pokretljivije i aktivniji predatori. Ribe, puževi, školjkaši i morski ježevi imali su razvijeniji metabolizam, što im je omogućilo lakšu prilagodbu promijenjenim uslovima.
„Zato danas jedemo čorbu od školjki, a ne od brahiopoda. Brahiopodi gotovo da i nemaju mesa“, našalio se Sperling.
Prije Velikog izumiranja brahiopoda je bilo više nego školjkaša. Danas postoji svega oko 400 vrsta brahiopoda, dok školjkaša ima između 10.000 i 15.000 vrsta.
Historija bi se mogla ponoviti
Novo istraživanje nadovezuje se na studiju iz 2018. godine koja je pokazala da su zagrijavanje okeana i pad nivoa kiseonika bili glavni uzrok najvećeg masovnog izumiranja.
Naučnici upozoravaju da bi se sličan scenario mogao ponoviti jer su mnoge današnje morske vrste također osjetljive na topliju vodu siromašnu kiseonikom.
„Loša vijest je da se, prema najpesimističnijim scenarijima, krećemo prema nivoima zagrijavanja sličnim onima iz permsko-trijaskog perioda“, rekao je Sperling.
Tada je temperatura Zemlje porasla između osam i 12 stepeni tokom više hiljada godina. Danas se do kraja ovog stoljeća predviđa povećanje globalne temperature za 1,5 do četiri stepena u odnosu na predindustrijsko razdoblje, ali u periodu od svega stotinjak godina.
Ipak, naučnici naglašavaju da još nije kasno za djelovanje.
„Dobra vijest je da smo još uvijek u situaciji u kojoj možemo promijeniti tok događaja i preduzeti mjere koje će ublažiti posljedice klimatskih promjena“, poručio je Sperling.