Još 2020. godine javnost su šokirale slike zahrđalih metalnih buradi na velikim dubinama u blizini Los Angelesa. Neka od njih bila su okružena sablasnim bijelim “oreolima” u morskom sedimentu. Pretpostavljalo se da se radi o otpadu pesticida DDT, ali sadržaj buradi i porijeklo tih oreola dugo su ostali nerazjašnjeni.
Novo istraživanje Scripps instituta za okeanografiju pri Univerzitetu Kalifornije u San Diegu otkrilo je da su burad sadržavala kaustični alkalni otpad. Upravo to hemijsko curenje stvorilo je bijele oreole. Iako nije moguće precizno utvrditi o kojim se hemikalijama radilo, poznato je da su u proizvodnji DDT-a nastajali i alkalni i kiseli nusproizvodi, a značajne količine alkalnog otpada dolazile su i iz drugih industrija poput prerade nafte.
Naučnici su otkrili da je ovaj otpad pretvorio dijelove morskog dna u ekstremne ekosisteme slične prirodnim hidrotermalnim izvorima – sa specijaliziranim bakterijama koje mogu preživjeti gdje druge forme života ne mogu. Štaviše, pokazalo se da alkalni otpad nije nestao u morskoj vodi, već je opstao više od pola stoljeća, što ga sada svrstava među trajne zagađivače poput samog DDT-a.
Analizom uzoraka sedimenta ustanovljeno je da je bijela “korica” oko buradi nastala mineralom brucitom, produktom hemijske reakcije otpada s morskom vodom. Brucit je stvrdnuo morsko dno u betonu sličnu masu i stvorio uslove u kojima mogu živjeti samo rijetke bakterije prilagođene alkalnom okruženju. Upravo taj proces stvara i sablasne bijele oreole oko buradi.
Prethodna istraživanja su već pokazala da je raznolikost morskih organizama oko ovih buradi smanjena. Istraživači sada predlažu da se prisustvo bijelih oreola koristi kao vizuelni pokazatelj prisustva alkalnog otpada, što bi moglo pomoći u procjeni razmjera zagađenja, piše ScienceDaily.
Od 1930-ih do ranih 1970-ih, dubokomorske lokacije kod južne Kalifornije služile su kao odlagalište industrijskog, vojnog i hemijskog otpada. Tačan broj bačenih buradi i dalje je nepoznat, ali se procjenjuje da ih na dnu leže hiljade. Sedimenti su i dalje snažno kontaminirani DDT-om, a istraživači sada ispituju i mogućnost da određene bakterije mogu ubrzati njegovu razgradnju – jer bi fizičko uklanjanje sedimenata vjerovatno nanijelo još veću štetu morskom ekosistemu.