Na krajnjem jugu svijeta, kopno je prekriveno slojem leda debelim i po nekoliko hiljada metara, prenosi Science Alert.
Sve što se nalazi ispod tog ledenog pokrivača skriveno je milionima godina – drevni krajolik visokih planina i dubokih ponora, izgubljen ispod smrznutog mora bjeline.
Decenije radarskih snimanja i drugih geofizičkih istraživanja postepeno su otkrivale ovaj tajanstveni svijet zakopan ispod leda, a naučnici su sada povezali dokaze koji ukazuju na postojanje skrivene strukture izuzetnih razmjera.
Ispod Istočne Antarktike tim predvođen geofizičarem Egidijom Armadillom sa Univerziteta u Genovi identifikovao je ogromnu provinciju lepezastog oblika sastavljenu od oko 30 međusobno povezanih bazena.
Ta struktura se širi prema obali, kao da je neko uhvatio jedan ugao Antarktike i razdvojio ga oko centralne tačke duboko u unutrašnjosti kontinenta.
Istraživači su ovu formaciju nazvali Provincija lepezastih bazena Istočne Antarktike (East Antarctic Fan-Shaped Basin Province – EAFBP) i smatraju da je nastala prije raspada superkontinenta Gondvane, stvarajući zonu slabosti koja je kasnije možda usmjerila razdvajanje Antarktike i Australije.
Moguće je da ta struktura i danas oblikuje Antarktiku.
„Budući da se ovi bazeni nalaze ispod otprilike polovine Istočnoantarktičkog ledenog pokrivača, vjerovatno imaju veliki utjecaj na kretanje leda i razvoj krajolika, zbog čega su ključni za glacijalne i hidrološke procese na Antarktici“, navode istraživači u svom radu.
Pitanje oblika kopna ispod Antarktike nije samo akademsko.
Led nije nepomičan – on se kreće, i to veoma sporo, poput glečera, a smjer njegovog kretanja određuju konture stijena ispod njega. Što bolje poznajemo te konture, to preciznije možemo predvidjeti brzinu i pravac kretanja ledenih masa.
Drugi važan razlog jeste činjenica da Antarktika predstavlja ogroman dio geološke historije Zemlje.
Ona čini oko deset posto ukupne kopnene površine planete, a mnoga pitanja o Gondvani, raspadu kontinenata, nastanku planinskih lanaca i evoluciji Zemljine kore ostaju bez odgovora upravo zato što veći dio Antarktike ne možemo direktno posmatrati.
Zanimljivo je da naučnici uopće nisu tražili lepezastu geološku strukturu koja se prostire preko velikog dijela kontinenta.
Njihov cilj bio je rekonstruisati kako bi Istočna Antarktika izgledala kada bi sav led nestao – što nije isto što i radarske slike koje prikazuju teren ispod leda.
Procjenjuje se da Antarktiku prekriva oko 27 miliona kubnih kilometara leda. Sav taj led svojom težinom pritišće stijene ispod sebe. Kada bi led nestao, kopno bi se podiglo i na pojedinim mjestima dostiglo i do jednog kilometra veću nadmorsku visinu.
Naučnici su kombinovali rekonstrukciju takvog uzdizanja tla s podacima dobijenim radarom, mjerenjima gravitacije, seizmičkim i magnetnim istraživanjima kako bi proučili skriveni krajolik.
Tokom analize primijetili su nešto neobično.
Mnogi veliki bazeni ispod leda imali su gotovo identičnu geometriju. Nisu bili nasumično raspoređeni, već su se širili iz zajedničke centralne tačke u blizini Južnog pola, stvarajući ono što su istraživači opisali kao „dosljedan radijalni obrazac na nivou cijelog kontinenta“.
Takva geometrija snažno podsjeća na tektonsku strukturu poznatu kao sfenohazam, opisanu još 1955. godine kao „trokutasti prostor okeanske kore između dva stabilna kontinentalna bloka, nastao njihovim međusobnim rotacionim pomjeranjem“.
Istraživači su razmatrali više mogućih procesa koji su mogli oblikovati EAFBP. Veliki bazeni mogu nastati usljed ranijih geoloških struktura, pucanja kontinenta, ledene erozije ili rastezanja Zemljine kore.
Međutim, radijalni raspored bazena, zajedno s podacima o debljini kore i topografiji, najviše odgovara procesu poznatom kao rotaciona ekstenzija. U tom procesu Zemljina kora se širi oko centralne tačke poput ručne lepeze koja se otvara.
To je posebno vidljivo na kartama, gdje se planinski grebeni šire poput rebara lepeze duž obale duge oko 2.000 kilometara.
Ako je ovo tumačenje tačno, struktura bi mogla čuvati tragove tektonske aktivnosti koja je prethodila raspadu Gondvane, ali i pružiti nove dokaze o tome kako se Antarktika na kraju odvojila od Australije.
Također bi mogla objasniti nastanak nekih drugih neobičnih obilježja Antarktike, poput ogromnih podledenih Gamburcevljevih planina i Transantarktičkog planinskog lanca koji se protežu uz rubove EAFBP-a.
Naučnici pretpostavljaju da je otvaranje ove „lepeze“ izazvalo dodatno izdizanje tla u tim područjima, stvarajući planinske lance koji danas predstavljaju neka od najimpresivnijih skrivenih obilježja Antarktike.
Ipak, ova teorija još nije konačno potvrđena. Teško je precizno odrediti kada se proces dogodio, a moguće je i da se radi o više različitih faza širenja Zemljine kore koje su se međusobno preklapale.
Buduća istraživanja fokusirat će se upravo na razjašnjavanje tog pitanja.
Antarktika i dalje ostaje jedno od posljednjih velikih neistraženih područja naše planete. No, korak po korak, naučnici otkrivaju njene tajne – i kroz njih otvaraju prozor u davno izgubljeni drevni svijet.