Ne žele svi da im zubi budu bijeli i blistavi. Crnjenje zuba prepoznatljiv je dio moderne vijetnamske kulture, a nedavno otkriće ukazuje da bi se korijeni ove prakse mogli protezati sve do željeznog doba.
Tokom nedavne arheološke ekspedicije na lokalitetu Dong Xa na sjeveru Vijetnama, istraživači su pronašli ljudske zube koji nose najranije poznate direktne naučne dokaze namjernog crnjenja zuba. Starost organskih materijala otkrivenih unutar grobnice u kojoj su zubi pronađeni seže 2.000 godina u prošlost.
Hemijski tragovi iza drevnih osmijeha
Analiza zubne gleđi otkrila je neobično visoke nivoe željeza i sumpora, hemijske potpise koji ukazuju na mješavine željezo-tanata, dugo korištene u tradicionalnim praksama. Poredeći hemijske rezultate s historijskim zapisima i laboratorijskim eksperimentima, istraživači su identificirali jasan pokazatelj crnjenja zuba bez oštećenja ostataka.
Dokazi također sugeriraju da je praksa započela tokom ere Dong Son kulture u bronzanom dobu i nastavila se vijekovima nakon toga, služeći kao zajednički izraz kulturnog identiteta među zajednicama povezanim mrežama razmjene koje su oblikovali trgovina ili putovanja.
Crnjenje zuba dokumentovano je od kraja 19. vijeka do danas. Recepti za bojenje zuba kreću se od brzih rješenja, poput trljanja zuba biljkama bogatim taninom ili prahom od kokosove ljuske, do izuzetno profinjenog procesa. Najnaprednija verzija slijedi dvofazni postupak koji traje 20 dana kako bi se nepotpuno bijela boja gleđi transformirala u jaku, trajno crnu.
Do početka 20. vijeka ova praksa postala je rasprostranjena širom Vijetnama, prihvaćena među glavnim etničkim grupama i mnogim manjinskim zajednicama, bez obzira na spol i društvenu klasu.
Ovo nije prvi put da su arheolozi naišli na zube obojene neobičnim bojama. Obično se takve oznake tumače kao slučajne, rezultat ishrane ili navika poput žvakanja betela. Međutim, kada se posmatraju u kontekstu savremenih kulturnih praksi regije, vjerovatnoća da je bojenje bilo namjerno znatno se povećava.
Testiranje da li je bojenje bilo namjerno
Istraživači su željeli da, putem otkrivanja hemijskih potpisa, utvrde da li je bojenje uočeno na ljudskim zubnim ostacima s lokaliteta Dong Xa bilo namjerni kozmetički tretman ili nenamjerni ishod prehrambenih navika.
Korištene su nedestruktivne tehnike, poput skenirajuće elektronske mikroskopije i prenosne rendgenske fluorescencije, radi određivanja elementarnog sastava zubnih površina.
Zatim su analizirani historijski podaci i žive tradicije crnjenja zuba širom azijsko-pacifičke regije, mapirajući metode u rasponu od žvakanja biljaka bogatih taninom do primjene pažljivo pripremljenih mješavina željezo-tanina.
Proces crnjenja zuba reproduciran je bojenjem modernog životinjskog zuba mješavinom na bazi gvozdeno-galnog mastila, slično tradicionalnim vijetnamskim receptima. Kada je potpis ovog modernog zuba upoređen s potpisom zuba starih 2.000 godina, otkriveni su visoki nivoi gvožđa i sumpora, čime je potvrđeno da su drevne zajednice koristile iste tehnike kao i u kasnijim periodima.
Osim vrijednih uvida u kulturni identitet i društvene granice u drevnim društvima, ova studija također pokazuje efikasan okvir za identifikaciju drevnih kozmetičkih i kulturnih praksi u ljudskim ostacima. Buduća istraživanja mogla bi ispitati kako su se crnjenje zuba i slične tradicije razvijale širom Azije, nudeći šire viđenje ljepote izvan zapadnih normi.