Već četiri godine NASA-in rover Perseverance istražuje područje Marsa gdje su naučnici utvrdili da je nekada moćna rijeka utjecala u krater, formirajući veliku deltu.
Da bi se to dogodilo, ogromne količine vode morale su proticati – što je teško objasniti ako je Mars oduvijek bio zamrznut.
Nova simulacija sugerira kišu i snijeg na drevnom Marsu
Računarske simulacije pokazuju da je drevni Mars vjerovatno doživljavao redovne padavine kiše i snijega, što je oblikovalo široke mreže riječnih dolina i jezera. Raspored ovih oblika reljefa bolje se poklapa s modelima padavina nego s efektima topljenja ledenih kapa, prema novom radu objavljenom u časopisu Journal of Geophysical Research: Planets.
Studiju su sproveli geolozi sa Univerziteta Colorado u Boulderu, sugerirajući da je Mars prije milijardi godina bio topao i vlažan, što izaziva sumnju u dugogodišnje uvjerenje da je rana planeta bila uglavnom hladna i zaleđena, piše Mashable.
Izvori vode na Marsu pod lupom naučnika
Većina naučnika se slaže da je barem neka količina vode postojala na površini Marsa prije oko 4 milijarde godina, ali odakle je ta voda došla bilo je predmet rasprave, rekla je Amanda Steckel, koja je vodila studiju kao doktorantica.
"Vidimo da ove doline počinju na različitim nadmorskim visinama," kazala je Steckel u saopćenju. "Teško je to objasniti samo ledom."
Digitalna simulacija starog Marsa
Istraživači su kreirali digitalnu verziju dijela Marsa i testirali različite klimatske scenarije. U nekim simulacijama dodali su široko rasprostranjene padavine kiše ili snijega, dok su u drugima pokušali samo sa topljenjem polarnih ledenih kapa. Potom su koristili softver kako bi simulirali šta bi se dogodilo da ta voda teče hiljadama godina.
Cilj je bio utvrditi da li je Mars nekada imao klimu sličniju Zemljinoj, barem tokom određenog perioda.
Padavine oblikovale Mars više nego led
Rezultati su pokazali da, kada je u modelima uključena padavina, doline i potoci nastaju na mnogim različitim mjestima i na različitim visinama. Kada je izvor vode bilo isključivo topljenje leda, doline su se uglavnom formirale samo na visoravnima, blizu polova.
Tim je uporedio podatke iz simulacija sa stvarnim slikama Marsove površine, snimljenim NASA-inim letjelicama u orbiti. Obrasci nastali djelovanjem kiše i snijega bolje se podudaraju sa onim što zaista vidimo na Marsu.
"Voda iz ledenih kapa počinje formirati doline samo na uskom pojasu visina," rekla je Steckel. "Dok, ako imate raspodijeljene padavine, možete imati početke dolina gotovo svugdje."
Snijeg na Marsu: Rijetkost, ali moguć
Danas snijeg na Marsu pada samo u najhladnijim ekstremima, prema NASA-i: na polovima i pod oblacima tokom noći. Iako ne postoje fotografski dokazi o snježnim padavinama na Marsu – oblaci zaklanjaju kamere svemirskih letjelica – drugi instrumenti su sposobni detektirati snijeg.
Na primjer, Mars Reconnaissance Orbiter ima instrument Mars Climate Sounder koji je prikupio podatke o padanju ugljičnog dioksida u obliku suhog leda. Lander Phoenix također je 2008. godine pomoću laserskog alata detektovao vodeni snijeg blizu sjevernog pola Marsa.
Ostaje pitanje: Kako je Mars bio dovoljno topao?
Tim istraživača još uvijek nije siguran kako je Mars mogao ostati dovoljno topao za padavine, posebno s obzirom da je mlado Sunce tada bilo za oko 25% slabije nego danas. Ipak, uprkos toj misteriji, geolog i koautor studije Brian Hynek tvrdi da bez kiše, oblici reljefa poput delte u krateru Jezero nemaju smisla.
Isušena delta, na primjer, sadrži rasute velike gromade.
"Za taloženje takvih gromada, bila bi potrebna voda dubine od nekoliko metara koja snažno teče," rekao je Hynek.