Jedan gradski štakor ili barem ono što su svi mislili da je njegov otisak ostavio je neizbrisiv trag u urbanoj legendi Čikaga. “Čikaška štakorska rupa”, kako su je građani nazvali, postala je internet senzacija, ali novo istraživanje otkriva da rupa uopšte nije djelo štakora. Krivac je, izgleda, jedan sasvim drugi stanovnik grada vjeverica, piše CNN.
Niko tačno ne zna kada se misteriozni otisak prvi put pojavio u čikaškom naselju Roscoe Village, ali se vjeruje da postoji već nekoliko decenija. Sve se promijenilo 6. januara 2024., kada je lokalni umjetnik i komičar Winslow Dumaine objavio tvit sa fotografijom uz poruku:
Objava je ubrzo postala viralna. Ljudi su počeli dolaziti na lokaciju, slikati se, pa čak i ostavljati poklone poput novčića. Jedan par se navodno i vjenčao pored rupe. No, nakon žalbi susjeda, gradske vlasti su u aprilu 2024. uklonile i zamijenile taj dio pločnika.
Ipak, pitanje je ostalo da visi u zraku: da li je otisak zaista ostavio štakor?
Zainteresiran javnim fenomenom, dr. Michael Granatosky, profesor ekologije i evolucijske biologije na Univerzitetu Tennessee, odlučio je pokrenuti naučnu istragu. Njegov tim je koristio metode koje se inače primjenjuju kod analize fosiliziranih otisaka.
Pošto je originalni komad betona uklonjen, istraživači su proučavali fotografije i izmjerili proporcije tijela, od njuške do repa, širinu glave, dužinu prstiju i kandži. Uporedili su te podatke s osam vrsta glodara koji žive u Čikagu, uključujući štakore, miševe i nekoliko vrsta vjeverica.
Rezultat: štakor je isključen kao mogućnost.
“Kombinacija svih karakteristika nas je dovela do vjeverice,” rekao je Granatosky. “Njihovi prsti su duži jer su prilagođene penjanju, i to se jasno vidi u otisku.”
Iako rep na otisku djeluje poput štakorskog, istraživači objašnjavaju da fina dlaka vjeveričjeg repa ne bi ostavila trag u betonu, što je stvorilo optičku varku.
Zaključak studije: postoje 98,67% šanse da je “štakorska rupa” zapravo “vjeveričja rupa.”
Rezultati su potvrdili sumnje dr. Setha Maglea iz zoološkog vrta Lincoln Park.
“Očito je riječ o jednoj od najvažnijih naučnih studija našeg vremena,” našalio se Magle.
Njegov tim je već ranije zaključio da životinja nije hodala, već pala s visine jer nije bilo tragova šapa koji bi vodili do otiska. Vjeverice su dnevne životinje, dok su štakori aktivni noću, što dodatno ide u prilog novom objašnjenju.
“Drago mi je da se njihova detaljna, kvantitativna analiza poklopila s našim ekološkim zaključkom,” dodao je.
Autori studije predlažu da se otisak službeno preimenuje u “Vjevericu s pločnika Vjetrovitog grada”, ali gradske vlasti nisu sklone promjeni.
“Uz puno poštovanje prema naučnicima, Štakorska rupa je sada dio čikaške legende,” izjavio je Ryan Gage iz gradskog odjela.
I sam Dumaine, čiji je tvit sve pokrenuo, slaže se:
“Marilyn Monroe nije bilo njeno pravo ime, ali Norma Jean je ipak osvojila svijet. Isto je i s našim štakorom.”
Dodao je kako je priča postala simbol:
“Slavljenje ‘mrtvog štakora’ bio je način da ljudi, umorni od loših vijesti, poruče da čak i najomraženija bića zaslužuju ljubav i poštovanje.”
Naučnici ističu da ova priča, iako zvuči komično, zapravo skreće pažnju na urbaną ekologiju, proučavanje odnosa između ljudi i životinja u gradovima.
“Ovakva istraživanja možda djeluju smiješno, ali su važna jer pokazuju javnosti kako funkcioniše naučna metoda,” kaže dr. Elizabeth Carlen, stručnjakinja koja nije učestvovala u studiji.
Jedino pitanje koje ostaje nerazjašnjeno: šta se dogodilo s vjevericom? Nema dokaza da je preživjela pad, moguće je da ju je ispustila ptica grabljivica ili da je kasnije uklonjena. Njena sudbina ostaje misterija.