U bezdanu Indijskog okeana, u vječnoj tami, polako raste ogromni „grad mrtvih“. Duž pukotine Diamantina, koja se proteže oko 1.200 kilometara između Australije i Antarktika i doseže dubinu od 7.002 metra, naučnici su otkrili do sada neviđenu nekropolu s ostacima gotovo 500 kitova.
Neke od pronađenih kostiju stare su čak 5,3 miliona godina, što znači da potiču iz vremena mnogo prije pojave čovjeka. Riječ je o najvećem, najdubljem i najstarijem groblju kitova ikada pronađenom, koje je možda nastajalo neprekidno milionima godina.
Jedinstveni dubokomorski arhiv
"Ova otkrića mijenjaju naše razumijevanje granica i biogeografije ekosistema koji nastaju na ostacima kitova te potvrđuju da je dno dubokog mora fosilni arhiv pomoću kojeg možemo pratiti evoluciju kitova kroz geološka razdoblja", napisao je tim koji je predvodio naučnik Xiaotong Peng iz Kineske akademije nauka.
Gozba na dnu okeana
Na dnu najdubljih dijelova mora malo toga uspijeva opstati. Ispod 1.000 metara ne dopire sunčeva svjetlost jer se lomi i reflektuje u višim slojevima vode. Ogromna masa vode stvara ekstreman pritisak, dok su temperature tek nešto iznad nule. Jedini izvori topline nalaze se u blizini vulkanskih pukotina na morskom dnu.
U takvom surovom okruženju hrana je rijetka, pa se gotovo ništa ne baca. Zato ostaci uginulih kitova, poznati kao „kitopadi“, predstavljaju pravu gozbu za životinje na morskom dnu, pretvarajući puste podvodne ravnice u bogate, iako privremene ekosisteme.
Čak su i kosti kitova hrana za crve iz roda Osedax, koji ih postepeno razgrađuju dok gotovo ništa ne ostane.
Ekspedicija u zonu sumraka
Istraživači su proučavali područje pukotine Diamantina u okviru Globalnog programa za istraživanje hadala, čiji je cilj bolje razumijevanje najdubljih dijelova svjetskih okeana.
Tokom zarona podmornicom s ljudskom posadom nazvanom Fendouzhe u februaru 2023. godine, naučnici su uočili svoj prvi kitopad.
U narednim sedmicama zaronili su još 32 puta, a ono što su pronašli bilo je zapanjujuće. Duž 1.200 kilometara bezdana zabilježili su i uzorkovali 485 lokacija s ostacima kitova. Među njima su pronađeni fosilizirani ostaci 476 kitova i pet aktivnih ekosistema koji se još uvijek razvijaju na njihovim lešinama.
Najstarija pronađena lobanja datira od prije 5,26 miliona godina.
Misterija kljunastih kitova
Upravo tu krije se odgovor na pitanje kako je ovo područje uspjelo sačuvati tako izuzetno bogat fosilni zapis. Većina pronađenih ostataka pripadala je modernim i izumrlim kljunastim kitovima, grupi dubokomorskih kitova prepoznatljivih po dugim njuškama nalik onima kod delfina.
Kosti njihovih njuški izuzetno su guste, što im je omogućilo da opstanu dovoljno dugo da ih prekriju feromanganski oksidi, koji su usporili dalje propadanje.
Ipak, naučnici još ne znaju zašto su upravo kljunasti kitovi toliko zastupljeni na ovom mjestu. Pretpostavlja se da pukotina Diamantina prirodno skuplja njihove ostatke ili da njihov način života doprinosi većem riziku od uginuća u ovom području.
Fiziološki izazovi i prirodna zamka
"Procjenjuje se da je najveća dubina na koju kljunasti kitovi mogu zaroniti veća od 3.000 metara, uzimajući u obzir kolaps pluća i raspoložive zalihe kiseonika. Potraga za hranom na većim dubinama mogla bi biti fiziološki previše zahtjevna i povećati rizik od smrtonosne iscrpljenosti ili dekompresijske bolesti", naveli su istraživači.
Dodaju i da V-oblik pukotine Diamantina vjerovatno djeluje kao prirodna zamka koja usmjerava i skuplja potonule lešine na morskom dnu, bez obzira na to jesu li životinje uginule prirodnom smrću ili nesretnim slučajem.
Život na ostacima i arhiv evolucije
Naučnici su dokumentovali bogat svijet organizama koji uspijevaju na pet aktivnih kitopada, uključujući mikrobne prostirke, crve Osedax, zmijače i školjkaše koji žive u simbiozi s mikroorganizmima.
Ti mikrobi energiju ne dobijaju od sunčeve svjetlosti, već od hemijskih reakcija, slično organizmima koji nastanjuju područja oko hidrotermalnih izvora.
Otkriće pokazuje da ekosistemi nastali na ostacima kitova mogu opstati na mnogo većim dubinama nego što se ranije vjerovalo te predstavljaju oaze života u jednom od najsurovijih okruženja na Zemlji.
Osim toga, ovo mjesto čuva milione godina evolucijske historije kljunastih kitova. Naučnici su već identifikovali najmanje jednu do sada nepoznatu izumrlu vrstu, a vjeruju da ih u dubinama okeana čeka još mnogo.
Otkriće koje mijenja nauku
Paleontolog Stephen J. Godfrey iz Calvert Marine Museum izjavio je da ovo nalazište predstavlja rijedak primjer fosilnog ležišta koje i dalje raste.
Njegovu važnost uporedio je s otkrićem živog Celakant i hidrotermalnih izvora.
"Kao što su otkrića živog celakanta i prvih hidrotermalnih izvora promijenila naše razumijevanje života u dubokom okeanu, tako je i susret Penga i njegovih kolega s ovim ogromnim fosilnim grobljem zaista jedinstveno otkriće", rekao je Godfrey.
Dodao je kako vjeruje da će ovo senzacionalno nalazište u budućnosti donijeti još mnogo revolucionarnih naučnih otkrića.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature.