Danas Sunčev sistem djeluje kao savršeno usklađen mehanizam. Planete kruže oko Sunca po stabilnim i predvidljivim orbitama, ali naučnici vjeruju da je u njegovoj ranoj historiji situacija bila mnogo haotičnija.
Prema poznatoj teoriji poznatoj kao Niceov model, Sunčev sistem je nekada možda imao čak dva dodatna ledena diva koja su kasnije izbačena u međuzvjezdani prostor. Međutim, novo istraživanje sugerira da ova teorija možda nije tako jednostavna kako se ranije mislilo.
Teorija o izgubljenim planetama
Naučnici smatraju da su se u mladom Sunčevom sistemu džinovske planete kretale kroz ogromni disk stijena, leda i ostataka nastalih nakon formiranja Sunca. Njihove gravitacijske interakcije mogle su izazvati velike promjene u rasporedu planeta.
Kako bi objasnili te procese, istraživači su 2005. godine razvili Niceov model. Prema njegovoj savremenoj verziji, pored današnjih planeta nekada je postojao još jedan ili čak dva ledena diva.
Tokom milijardi godina Jupiter, Saturn, Uran i Neptun zauzeli su svoje sadašnje pozicije, dok su dodatni planeti navodno izbačeni iz sistema uslijed gravitacijskih poremećaja.
Ova teorija uspješno objašnjava nekoliko važnih pojava, uključujući takozvano Kasno teško bombardovanje i raspored Jupiterovih Trojanskih asteroida.
Mjeseci otkrili novi problem
Tim naučnika predvođen astrofizičarom Matthewom Clementom odlučio je istražiti kako bi takvi dramatični događaji utjecali na prirodne satelite velikih planeta.
Koristeći napredne kompjuterske simulacije, istraživači su analizirali različite verzije Niceovog modela i pratili šta bi se dogodilo mjesecima Jupitera i Urana tokom navodne faze planetarne nestabilnosti.
Rezultati su pokazali neočekivan problem.
Uranovi mjeseci teško bi preživjeli
U većini simulacija Uranovi mjeseci bili su ozbiljno poremećeni. Neki bi se sudarili, drugi bili izbačeni iz orbite, dok bi pojedini značajno promijenili svoje putanje.
Nasuprot tome, Jupiterovi mjeseci uglavnom su ostali stabilni.
Naučnici su otkrili da je vrlo teško pronaći scenario u kojem i Jupiterov i Uranov sistem satelita ostaju očuvani nakon tako burne prošlosti.
Tri moguća objašnjenja
Istraživači navode tri moguća rješenja ovog problema:
Uranovi mjeseci su možda zaista bili uništeni i kasnije se ponovo formirali nakon sudara.
Niceov model zahtijeva ozbiljne izmjene i dopune.
Sunčev sistem prošao je kroz izuzetno rijedak niz događaja koji je omogućio očuvanje Uranovih satelita.
Da li je Uran preživio dvije velike katastrofe?
Ako je Niceov model tačan, moguće je da je Uran tokom svoje historije prošao kroz najmanje dva velika poremećaja.
Prvi bi bio događaj koji je uzrokovao njegov neobičan nagib, zbog kojeg planeta danas izgleda kao da „leži na boku“. Drugi bi bila kasnija faza gravitacijskog haosa povezana s izbacivanjem dodatnih planeta iz Sunčevog sistema.
Misterija još nije riješena
Naučnici ističu da pokušavaju rekonstruirati događaje stare oko četiri milijarde godina, zbog čega je sasvim očekivano da postoje brojne nepoznanice.
Nova studija pokazuje da priča o nastanku Sunčevog sistema još nije do kraja ispričana i da bi buduća istraživanja mogla promijeniti naše razumijevanje vlastitog kosmičkog susjedstva.
Danas Sunčev sistem djeluje kao savršeno usklađen mehanizam. Planete kruže oko Sunca po stabilnim i predvidljivim orbitama, ali naučnici vjeruju da je u njegovoj ranoj historiji situacija bila mnogo haotičnija.
Prema poznatoj teoriji poznatoj kao Niceov model, Sunčev sistem je nekada možda imao čak dva dodatna ledena diva koja su kasnije izbačena u međuzvjezdani prostor. Međutim, novo istraživanje sugerira da ova teorija možda nije tako jednostavna kako se ranije mislilo.
Teorija o izgubljenim planetama
Naučnici smatraju da su se u mladom Sunčevom sistemu džinovske planete kretale kroz ogromni disk stijena, leda i ostataka nastalih nakon formiranja Sunca. Njihove gravitacijske interakcije mogle su izazvati velike promjene u rasporedu planeta.
Kako bi objasnili te procese, istraživači su 2005. godine razvili Niceov model. Prema njegovoj savremenoj verziji, pored današnjih planeta nekada je postojao još jedan ili čak dva ledena diva.
Tokom milijardi godina Jupiter, Saturn, Uran i Neptun zauzeli su svoje sadašnje pozicije, dok su dodatni planeti navodno izbačeni iz sistema uslijed gravitacijskih poremećaja.
Ova teorija uspješno objašnjava nekoliko važnih pojava, uključujući takozvano Kasno teško bombardovanje i raspored Jupiterovih Trojanskih asteroida.
Mjeseci otkrili novi problem
Tim naučnika predvođen astrofizičarom Matthewom Clementom odlučio je istražiti kako bi takvi dramatični događaji utjecali na prirodne satelite velikih planeta.
Koristeći napredne kompjuterske simulacije, istraživači su analizirali različite verzije Niceovog modela i pratili šta bi se dogodilo mjesecima Jupitera i Urana tokom navodne faze planetarne nestabilnosti.
Rezultati su pokazali neočekivan problem.
Uranovi mjeseci teško bi preživjeli
U većini simulacija Uranovi mjeseci bili su ozbiljno poremećeni. Neki bi se sudarili, drugi bili izbačeni iz orbite, dok bi pojedini značajno promijenili svoje putanje.
Nasuprot tome, Jupiterovi mjeseci uglavnom su ostali stabilni.
Naučnici su otkrili da je vrlo teško pronaći scenario u kojem i Jupiterov i Uranov sistem satelita ostaju očuvani nakon tako burne prošlosti.
Tri moguća objašnjenja
Istraživači navode tri moguća rješenja ovog problema:
Uranovi mjeseci su možda zaista bili uništeni i kasnije se ponovo formirali nakon sudara.
Niceov model zahtijeva ozbiljne izmjene i dopune.
Sunčev sistem prošao je kroz izuzetno rijedak niz događaja koji je omogućio očuvanje Uranovih satelita.
Da li je Uran preživio dvije velike katastrofe?
Ako je Niceov model tačan, moguće je da je Uran tokom svoje historije prošao kroz najmanje dva velika poremećaja.
Prvi bi bio događaj koji je uzrokovao njegov neobičan nagib, zbog kojeg planeta danas izgleda kao da „leži na boku“. Drugi bi bila kasnija faza gravitacijskog haosa povezana s izbacivanjem dodatnih planeta iz Sunčevog sistema.
Misterija još nije riješena
Naučnici ističu da pokušavaju rekonstruirati događaje stare oko četiri milijarde godina, zbog čega je sasvim očekivano da postoje brojne nepoznanice.
Nova studija pokazuje da priča o nastanku Sunčevog sistema još nije do kraja ispričana i da bi buduća istraživanja mogla promijeniti naše razumijevanje vlastitog kosmičkog susjedstva.