Dok većina nas zemlju pod nogama uzima zdravo za gotovo, geološke slojeve planete možemo zamisliti kao stranice knjige u kojoj je ispisana historija naše planete – i nas samih. No, nova istraživanja sugeriraju da Zemlja skriva dosad nepoznata poglavlja duboko u svojoj prošlosti. Naime, unutrašnja jezgra naše planete možda ima još jednu, još dublju jezgru.
Većina nas uči kako Zemlja ima četiri glavna sloja: koru, plašt, vanjsku jezgru i unutrašnju jezgru. Međutim, geofizičarka Joanne Stephenson s Australskog nacionalnog univerziteta otkrila je 2021. godine da ova podjela možda nije potpuna.
„Tradicionalno smo učili o četiri sloja, ali naši nalazi upućuju na to da bi unutrašnja jezgra mogla biti složenija i podijeljena na dva sloja,“ izjavila je Stephenson.
Kako znamo što se nalazi ispod površine?
Zemljini duboki slojevi ne možemo promatrati direktno, već naše znanje dolazi iz proučavanja vulkana i seizmičkih valova koji prolaze kroz planetu. Unutrašnja jezgra, čija je temperatura viša od 5.000 °C, čini tek 1% Zemljinog ukupnog volumena.
Kombiniranjem desetljeća podataka o putanjama seizmičkih valova, tim naučnika koristio je algoritam za pretraživanje hiljada modela unutrašnje jezgre. Rezultati su otkrili neočekivane promjene u strukturi ovog sloja.
Nova analiza pokazala je da unutrašnja jezgra ima dublji, zasebni sloj s različitim svojstvima. Seizmički valovi prolaze brže u određenim smjerovima, što ukazuje na razlike u materijalu koji čini jezgru.
„Pronašli smo dokaze koji ukazuju na promjenu strukture željeza, što bi moglo sugerirati dva odvojena događaja hlađenja u Zemljinoj historiji,“ objasnila je Stephenson.
Istraživanje je otkrilo promjenu u smjeru sporih seizmičkih valova pod uglom od 54 stepena, dok su brzi valovi usmjereni paralelno s osom rotacije Zemlje. Ove razlike mogle bi biti posljedica različitih poravnanja kristala željeza unutar unutrašnje jezgre.
Pitanja koja ostaju otvorena
Prisutnost "najdublje jezgre" bila je predmet nagađanja i ranije. Međutim, ograničenja u dostupnim podacima – posebice zbog nedostatka seizmičkih mjerenja na polarnim suprotnostima – smanjuju sigurnost zaključaka.
„Naši nalazi dodaju još jedan dio slagalice u razumijevanju unutrašnje jezgre, ali veliki događaji u Zemljinoj historiji ostaju misterij,“ kazala je Stephenson.
Iako je ova studija dodala važne spoznaje o strukturi unutrašnje jezgre, potrebno je dodatno istraživanje kako bi se popunile praznine u podacima i potvrdili ovi zaključci. Buduća istraživanja mogla bi pružiti jasniji uvid u rane faze Zemljine historije i otkriti više priča koje leže skrivene u njenim najdubljim slojevima.
Ova otkrića ne samo da mijenjaju naše razumijevanje Zemljine strukture već i otvaraju vrata za nova istraživanja o formiranju planeta, njene historije i evolucije.
