Nova studija pokazuje zamršenost virusa prehlade i način na koji on komunicira sa ćelijama nosne šupljine, otkrivajući zašto jače utječe na neke ljude.
Isti rinovirus koji uzrokuje prehladu i koji kod jedne osobe jedva izaziva šmrcanje, kod drugih može uzrokovati sedmicu začepljenog nosa, a kod trećih izazvati kašalj i probleme s disanjem koji ih mogu poslati u bolnicu.
Kako bi razumjeli kako se ove zimske smetnje odvijaju, zašto mogu biti toliko različite i kako ih učiniti manje teškim, istraživači s Medicinskog fakulteta Yale su tokom četiri sedmice uzgajali matične ćelije nosa u organoide, sićušne verzije sučelja između naših nosova i zraka. Ovi modeli uključuju ćelije koje proizvode sluz i strukture nalik dlačicama zvane cilije, koje pulsiraju kako bi pomicale sluz i nečistoće.
Zatim su naučnici zarazili taj "vještački nos" rinovirusom. Nakon što su ispitali hiljade pojedinačnih ćelija, istraživači su otkrili da nije virus, već složenost odgovora u hiljadama ćelija nosa ono što određuje hoće li prehlada brzo proći ili će se razviti u nešto ozbiljnije.
U studiji objavljenoj u časopisu Cell Press Blue, istraživači navode da je brza proizvodnja proteina zvanog interferon od strane zaraženih ćelija držala rinovirus pod kontrolom, omogućujući mu da zarazi manje od dva posto ćelija. Kada su potisnuli interferon, oko trećine ćelija se zarazilo i rinovirus se razmnožio. Tada se uključio drugačiji imunološki senzor: molekule povezane s upalom su se povećale, proizvodnja sluzi je prešla u "prekomjernu brzinu", a cilije su usporile pulsiranje.
„Dio razloga zašto je njihov modelni sistem toliko moćan jeste to što je redukcionistički. Sposobni su otkriti način na koji su ti putevi međusobno povezani ili da jedan može preuzeti kontrolu u odsustvu drugog“, rekao je za The Washington Post Patrick Mitchell, docent mikrobiologije na Univerzitetu u Washingtonu.
Nije iznenađenje da su interferoni ključni u početnom odgovoru na infekciju. Ideja da se porodica proteina koje tijelo oslobađa za borbu protiv bolesti može koristiti za liječenje prehlade prvi put je popularizirana početkom 1980-ih. Međutim, napore da se interferon koristi kao lijek zakomplikovale su nuspojave i poteškoće u davanju proteina dovoljno rano.
„Rinovirus je izazovan za proučavanje. Vjerovatno je najčešći respiratorni virus kod ljudi, ali zapravo ne inficira druge životinje“, rekla je Ellen Foxman, vanredna profesorica na Yaleu koja je vodila rad. Njen tim se nada da će razumjeti šta dovodi do snažnog odgovora interferona kod nekih ljudi, ali ne i kod drugih.
„Kada se javi velika proizvodnja sluzi, kašljanje i kihanje, to je način na koji se virus širi“, objasnila je Foxman. „Kada se ti simptomi pojave u plućima, to je ono što začepljuje disajne puteve, a kada se pojave u nosu, to je ono što uzrokuje prehladu.“
Postoji razlog zašto je prehlada toliki izazov: nije jednostavno razdvojiti imunološke odgovore kako bi se znalo koji su korisni, a koji doprinose težini simptoma. „Da je ovo bio jednostavan problem, bio bi riješen davno“, zaključila je Foxman.