Naučnici koji prate kretanje velikih bijelih ajkula suočeni su s iznenađujućim otkrićem koje bi moglo promijeniti dosadašnje razumijevanje života ovih morskih predatora. Golemi primjerak velike bijele ajkule, dug gotovo 4,3 metra, nazvan Breton, trenutno slijedi migracijsku rutu koja se znatno razlikuje od onoga što se decenijama smatralo uobičajenim ponašanjem ove vrste, a njegovo kretanje vodi ga prema jednoj od najpoznatijih turističkih destinacija na Floridi.
Breton, mužjak velike bijele ajkule, označen je u septembru 2020. godine u sklopu istraživanja koje provodi morska istraživačka organizacija OCEARCH, s ciljem otkrivanja područja na kojima se ove životinje okupljaju radi parenja. Od tada naučnici prate svaki njegov pomak putem satelitskih signala.
Najnoviji signal, takozvani „ping“, Breton je poslao 28. decembra, kada se pojavio u blizini rta Cape Hatteras u Sjevernoj Karolini. Od tog trenutka bilježi se njegovo postupno kretanje prema jugu, niz istočnu obalu Sjedinjenih Američkih Država, u smjeru Floride. Ovo nije prvi put da iznenađuje istraživače. Još u januaru 2025. godine zabilježen je u blizini Daytona Beacha na Floridi, dok je 2020. godine njegov signal uhvaćen i kod obale kanadske Nove Škotske.
Takvi podaci upućuju na to da Breton ne slijedi očekivanu rutu uz sjeveroistočnu obalu SAD, gdje se prema dosadašnjim pretpostavkama velike bijele ajkule zadržavaju kako bi se hranile tuljanima. Umjesto toga, on se kretao znatno dalje od obale, što izravno proturječi dugogodišnjim naučnim istraživanjima. Organizacija OCEARCH ističe kako je ovakvo ponašanje „u potpunosti preokrenulo“ dosadašnje pretpostavke o raspodjeli velikih bijelih ajkula na istočnoj obali SAD.
Ovakvo kretanje moglo bi predstavljati veliki iskorak u razumijevanju razmnožavanja velikih bijelih ajkula, jednog od najvećih neriješenih pitanja u morskoj biologiji. Naučnici već godinama pokušavaju utvrditi gdje se i kada ove životinje okupljaju radi parenja, a Bretonova zimska lokacija mogla bi ponuditi prijeko potrebne odgovore.
Chris Fischer, osnivač i voditelj ekspedicija organizacije OCEARCH, pojasnio je važnost ovog primjerka:
„Kada se seli prema jugu ili sjeveru, on često pravi velike petlje daleko od obale i uopće ne prolazi uz sjeveroistočni dio Sjedinjenih Država. Sve više uočavamo da bijele ajkule koje borave na jugoistoku SAD-a nisu iste one koje odlaze u područje Nove Engleske.“
Fischer je dodatno objasnio da su dosadašnja saznanja o raspodjeli bijelih ajkula sada u potpunosti dovedena u pitanje. Prema njegovim riječima, ovi golemi predatori zimu i proljeće provode na jugoistoku SAD-a, a zatim se tokom ljeta i jeseni sele prema Atlantskoj Kanadi, pritom u potpunosti zaobilazeći klasična hranilišta u području Nove Engleske.
Kao veliki, potpuno odrasli mužjak, Breton je idealan primjerak za proučavanje načina na koji se ovi morski predatori okupljaju u svrhu parenja. Fischer se nada da će Bretonova ruta u nadolazećim mjesecima otkriti lokacije gdje se susreću zreli mužjaci i ženke, što bi bio izuzetno vrijedan podatak za biologiju.
Kada je Breton prvi put označen 2020. godine, bio je dug 4,04 metra i težio je više od 635 kilograma. Pet godina kasnije, naučnici procjenjuju da je narastao na više od 4,3 metra (preko 14 stopa) te da je kao zreli mužjak znatno dobio na masi.
Kretanje ove goleme bijele ajkule privlači pažnju ne samo stručnjaka, već i javnosti, jer bi nova saznanja mogla promijeniti način na koji se posmatra prisustvo ovih predatora u blizini naseljenih obala.