Tetovaže pronađene na licu i ruci drevne južnoameričke mumije potpuno su drugačije od svih dosad poznatih primjera drevne tjelesne umjetnosti. U novoj studiji, istraživači navode da su ovi dizajni jedinstveni ne samo po svom izgledu, već i po vrsti tinte koja je korištena za njihovo iscrtavanje.
Mumija se trenutno čuva u Muzeju antropologije i etnografije Univerziteta u Torinu (Italija), a vjeruje se da je riječ o ženi koja je živjela u Andama prije otprilike osam stoljeća. Tačno vrijeme, mjesto i kulturna pripadnost ostaju nepoznati. Na osnovu položaja tijela i tekstilnih fragmenata zalijepljenih za kožu, autori studije zaključuju da je žena bila sahranjena u tipičnom andskom pogrebnom svežnju poznatom kao fardo.
Radiokarbonsko datiranje tekstila pokazuje da je mumija umrla između 1215. i 1382. godine, a dok su neke tetovaže bile vidljive golim okom, druge su otkrivene pomoću naprednih slikovnih tehnika. Ispostavilo se da ova predhispanska žena ima tetovaže na desnom obrazu – tri ravne linije široko razmaknute koje se protežu od usta do uha.
Tetovaže na obrazima — rijetkost među Andskim kulturama
“Općenito, tetovaže na licu su rijetke kod drevnih andskih naroda, a one na obrazima još rjeđe,” pišu autori studije. Jednostavan S-oblik na desnom zapešću mumije opisan je kao “jedinstven za andski region”, pri čemu istraživači napominju da “ne postoje poznati paralelni primjeri” kod drugih mumificiranih osoba.
“Što se tiče kulturne klasifikacije na osnovu oznaka na koži, nalazi s torinske mumije su jedinstveni,” dodaju autori. Stoga nisu u mogućnosti dati konkretan zaključak o značenju ili svrsi ovih tetovaža, iako njihova lokacija na veoma vidljivim dijelovima tijela sugerira da su možda imale dekorativnu ili komunikacijsku funkciju.
Magnetit umjesto ugljene prašine – iznenađenje u sastavu tinte
Pomoću niza hemijskih analiza, autori studije otkrili su da su tetovaže iscrtane pigmentom napravljenim od rude gvožđa poznate kao magnetit, kao i od silikatnih minerala iz grupe piroksena. Suprotno očekivanjima, u tinte nije pronađena ugljena prašina, koja je u drevnim tetovažama inače bila najčešće korišteni crni pigment.
“Koliko je poznato autorima, upotreba crnog pigmenta na bazi magnetita za tetoviranje do sada nije zabilježena kod južnoameričkih mumija,” navode istraživači i dodaju da je “identifikacija piroksena kao pigmenata za tetovažu još rjeđa.”
Ovo otkriće otvara nova pitanja o tehnikama, materijalima i kulturnom značenju tjelesne umjetnosti u drevnim andskim društvima, ostavljajući naučnicima mnogo prostora za dalja istraživanja.