Stoljećima je drevni majanski tekst za predviđanje pomračenje Sunca zbunjivao istraživače, ali čini se da su dvojica naučnika konačno otkrila kako je funkcionisala njegova nevjerovatna preciznost.
Civilizacija Maja, poznata po izuzetnom astronomskom znanju, razvila je sofisticirane kalendare hiljadama godina prije dolaska Evropljana. Većina njihovih zapisa uništena je tokom španske inkvizicije, no jedan od rijetkih preživjelih dokumenata Dresdenski kodeks i dalje je ključ za razumijevanje njihovih metoda, prenosi Science Alert.
U društvu Maja nebeski događaji bili su od presudne važnosti. Tačno predviđanje pomračenje omogućavalo je eliti da se pripremi za rituale i obrede koji su, prema vjerovanju, direktno utjecali na volju bogova.
„Ako ste vodili evidenciju o tome šta se dešavalo tokom određenih nebeskih događaja, mogli ste se unaprijed pripremiti kada bi se ciklus ponovio“, pojasnila je historičarka Kimberley Breuer.
Tokom pomračenja plemstvo je izvodilo rituale puštanja krvi kako bi ojačalo boga Sunca i osiguralo nastavak kosmičkog ciklusa.
Dresdenski kodeks, nastao u 11. ili 12. stoljeću, jedna je od samo četiri sačuvane majanske hijeroglifske knjige. Sadrži 78 stranica astronomskih, astroloških i medicinskih zapisa.
Najzagonetniji dio kodeksa je posebna tablica pomoću koje su Maje uspijevale predvidjeti pomračenja Sunca tokom čak 700 godina. Tablica obuhvata 405 lunarnih mjeseci (11.960 dana), ali naučnici decenijama nisu mogli shvatiti kako su je tačno koristili.
U novom istraživanju objavljenom u Science Advances, lingvist John Justeson i arheolog Justin Lowry tvrde da su napokon dešifrovali princip rada tablice.
Dugo se vjerovalo da su Maje tablicu resetovale tek na samom kraju, ali takva metoda brzo dovodi do grešaka u predviđanju.
Umjesto toga, istraživači predlažu da je pravi „reset“ dolazio u 358. lunarom mjesecu, čime se odstupanje smanjuje na svega 2 sata i 20 minuta.
Povremeno bi se vršila i dodatna korekcija u 223. mjesecu, čime se tačnost održavala generacijama bez većih grešaka.
Kada su ovu metodu uporedili sa savremenim astronomskim podacima, otkrili su nešto zapanjujuće:
Maje su ovim sistemom mogle tačno predvidjeti svaku pomračenje Sunca vidljivu na svom području između 350. i 1150. godine.
„Takve korekcije omogućavale su da tablica ostane precizna praktično neograničeno, sa odstupanjem manjim od 51 minute u periodu od 134 godine“, pišu autori.
Ovo otkriće ne samo da pokazuje izuzetnu matematičku vještinu Maja, već i otkriva koliki je značaj u društvu imala uloga „čuvara dana“, ljudi koji su spajali religiju, nauku i kosmički poredak u jednu cjelinu.