Oblaci, dim i magla mogu pomračiti nebo, ali sediment, cvjetanje algi i organska materija mogu pretvoriti dan u noć na morskom dnu. Zbog toga je međunarodni tim naučnika napravio prvi okvir za identifikaciju i upoređivanje ovih morskih pomračenja. Istraživanje uvodi koncept morskog tamnog talasa, kratkoročne, ali intenzivne epizode podvodnog mraka koja može ozbiljno utjecati na šume kelpa (mrkih algi), ležišta morske trave i drugi morski život koji zavisi od svjetlosti.
„Odavno znamo da su nivoi svjetlosti ključni za fotosintetičke organizme, kao što su alge, morske trave i korali, i da faktori koji redukuju svjetlost mogu uticati na njih“, kaže Bob Miller, biolog sa Kalifornijskog univerziteta u Santa Barbari. „Ova studija kreira okvir za upoređivanje takvih događaja, koje nazivamo tamnim talasima“.
Istraživači su željeli stvoriti opšti sistem za upoređivanje ovih događaja širom planete. Svjetlost je osnovni pokretač morske produktivnosti, ali dosad nismo imali dosljedan način mjerenja ekstremnih redukcija podvodne svjetlosti, kažu koautori istraživanja sa novozelandskog Univerziteta Waikato.
Studija se oslanja na 16 godina mjerenja na lokaciji u Santa Barbari i 10 godina podataka sa novozelandskih priobalnih lokacija u zalivu Hauraki. Takođe su korištena 21 godinu duga mjerenja svjetlosti na morskom dnu putem satelitskih snimaka širom Istočnog rta Novog Zelanda.
Morski tamni talasi u ovim regijama trajali su od nekoliko dana do više od dva mjeseca. Neki događaji su gotovo potpuno prekinuli dotok svjetlosti do morskog dna. Analiza je otkrila između 25 i 80 morskih tamnih talasa duž Istočnog rta od 2002. godine, od kojih su mnogi povezani sa olujama i velikim meteorološkim sistemima, uključujući ciklon Gabriel.
Naučnici su dugo smatrali da su postepena, dugoročna opadanja bistrine vode jedan od najvećih problema za priobalne ekosisteme. Međutim, morski tamni talasi mogu također imati ogroman utjecaj. „Čak i kratki periodi redukovane svjetlosti mogu poremetiti fotosintezu u šumama kelpa, morskoj travi i koralima. Ovi događaji mogu uticati i na ponašanje riba, ajkula i morskih sisara. Kada tama potraje, ekološki efekti mogu biti znatni“, ističu istraživači.
Okvir za morske tamne talase dopunjuje postojeće sisteme za praćenje morskih toplotnih talasa, acidifikacije (povećanja kiselosti) okeana i deoksigenacije (gubitka kisika), osiguravajući standardizovano sredstvo za priobalne zajednice i grupe za zaštitu životne sredine da identifikuju kada se morski ekosistemi suočavaju sa akutnim stresom.
Budući da je program u Santa Barbari jedan od malobrojnih u svijetu koji prikupljaju dugoročne podatke o svjetlosti na morskom dnu, Miller i kolege planiraju dalja istraživanja o tome kako sedimentacija i zamućenost vode, na koje utiču i šumski požari i klizišta, utječu na kalifornijske šume morskih algi.