Naučnici su napravili rekonstrukciju lica neandertalke koja je živjela prije 75.000 godina. Rekonstrukcija se temeljila na smrskanim ostacima lobanje čije su kosti nakon pronalaska bile toliko mekane da su imale konzistenciju keksa umočenog u mlijeko. Stručnjaci su stoga prvo morali posebnom tehnikom "ojačati" fragmente kostiju, da bi nakon toga ponovno sastavili lobanju. Naposljetku su izradili 3D model i prema njemu rekonstruirali izgled lica.
Kostur drevne žene je pronađen 2015. u špilji Shanidar u iračkom Kurdistanu na lokalitetu na kojem su 1950-ih iskopani ostaci najmanje 10 neandertalaca - muškaraca, žena i djece. Ostatke nedavno pronađene neandertalke su nazvali Shanidar Z, a sastojali su se od većeg dijela gornjeg dijela tijela, uključujući kičmu, ramena, ruke i šake.
"Lobanja je bila ravna poput pizze"
Lobanja je bila zgnječena u sloj debljine 2 cm, vjerojatno zbog stijene koja je u nekom trenutku pala s vrha špilje. "Lobanja je zapravo bila ravna poput pizze", rekao je arheolog Graeme Barker sa Univerziteta Cambridge, koji vodi nova iskopavanja u Shanidaru.
Lokalni odjel za arheologiju je dopustio britanskim naučnicima da prevezu fragmente lobanje u Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi se mogli ponovno sastaviti. Cijeli proces ojačavanja fragmenata lobanje i ponovnog sastavljanja je trajao više od godinu dana. Stručnjaci su zatim napravili 3D model lobanje, a nizozemski umjetnici Adrie i Alfons Kennis konstruirali vjerni prikaz lica, piše BBC.
Pokopavali mrtve
Shanidar Z je vjerojatno umrla u srednjim 40-ima, na što ukazuju njeni zubi koji su istrošeni gotovo do korijena. Dugo su vremena neandertalce smatralo izuzetno primitivnima u usporedbi s modernim čovjekom, no taj stav se promijenio nakon otkrića špilje u Shanidaru.
Naime, u njoj je zabilježena neka vrsta pogrebne prakse. Tijela su bila pažljivo položena u jarak pored visokog kamenog stupa. Kod jednog kostura je nađena i pelud zbog čega su se pojavile hipoteze o pokopavanju mrtvih s cvijećem, odnosno o prakticiranju određene forme primitivne religije.
"Ne bih u ovome slučaju koristio riječ pogreb"
No, britanski naučnici smatraju kako je vjerojatnije pelud došla s pčela koje su bile na granama položenim na tijela. "Stavljali su granje na mrtve, ne zbog cvijeća, već zato što hijene zbog grana nisu mogle doći do tijela", rekao je arheolog Chris Hunt sa Univerziteta John Moores u Liverpoolu.
"Ne bih u ovome slučaju koristio riječ ‘pogreb’. Mislim da bolje odgovara riječ 'smještaj', kako bismo izbjegli asocijacije na svećenika i crkvu. Ali nema sumnje da su imali tradiciju stavljanja tijela na posebno mjesto", dodao je.
