U šumama se biljke neprestano takmiče za jedan od najvažnijih resursa, sunčevu svjetlost. Visoka stabla imaju najveću prednost jer njihove krošnje dopiru do vrha i zaklanjaju svjetlost nižem drveću, zbog čega se dugo smatralo da ono ima male šanse za opstanak.
Međutim, naučnici su primijetili da u starim šumama stabla veoma različitih visina uspješno koegzistiraju, što pokazuje da dostizanje vrha krošnje nije jedini način za preživljavanje.
Istraživači s Univerziteta u Kjotu pokušali su otkriti kako je to moguće, a rezultate svog rada objavili su u naučnom časopisu Journal of Ecology.
Borba za svjetlost nije jedina strategija
Naučnici objašnjavaju da se konkurencija među stablima često opisuje kao svojevrsna evolucijska utrka u kojoj pobjeđuju ona koja uspiju narasti najviše. Ipak, upravo prisustvo niskog drveća u starim šumama predstavljao je paradoks koji su željeli objasniti.
Kako bi došli do odgovora, razvili su novu metodu koja analizira relativnu stopu rasta stabala, odnosno brzinu njihovog rasta u odnosu na veličinu.
Pri tome su se fokusirali na dva ključna faktora, koliko svjetlosti pojedino drvo uspije prikupiti i koliko efikasno tu energiju pretvara u novu biljnu masu.
Analizirano više od 2.000 stabala
Istraživači su mapirali oblik krošnji i trodimenzionalnu raspodjelu svjetlosti u 12 šumskih područja različite starosti u Japanu.
Analiza je obuhvatila više od 2.000 stabala iz čak 50 različitih biljnih vrsta.
Šta su otkrili?
Rezultati su pokazali da u mlađim šumama visoka stabla imaju veliku prednost jer mogu prikupiti znatno više sunčeve svjetlosti, zbog čega brzo dominiraju i formiraju slojeve vegetacije prema visini.
Međutim, u starim šumama situacija je drugačija. Vrste koje dobro podnose sjenu razvile su sposobnost da mnogo efikasnije koriste malu količinu svjetlosti koja dopire ispod gustih krošnji.
Zahvaljujući toj prilagodbi, niže drveće može uspješno rasti i opstati zajedno s mnogo višim stablima.
Važno otkriće za budućnost
Naučnici smatraju da ovo istraživanje donosi novo razumijevanje načina na koji se šume razvijaju i mijenjaju tokom vremena.
Ovakva saznanja mogla bi pomoći u izradi preciznijih klimatskih modela, boljem upravljanju šumama i očuvanju šumskih ekosistema.
Istraživački tim sada planira primijeniti istu metodu u šumama različite starosti i u različitim klimatskim područjima, uključujući umjerene i tropske šume, kako bi provjerio da li se isti obrasci mogu primijeniti na šumske ekosisteme širom svijeta.