Najnovija naučna analiza otkriva da su se u južnoj polarnoj regiji već desili neki od najjačih Mjesečevih potresa ikad zabilježenih, a stručnjaci upozoravaju da bi upravo ti procesi mogli ugroziti buduće misije, uključujući i ambiciozni Artemis III. Evo šta donosi dramatično novo istraživanje.
Naučnici su objavili da se Mjesec postepeno smanjuje, a posljedice bi mogle značajno utjecati na buduće misije na njegovoj površini. Upozorenje dolazi baš u trenutku kada NASA ubrzava pripreme za misije s posadom, nakon nedavne, na kraju neuspješne, komercijalne Peregrine misije lansirane ranije ovog mjeseca.
Novo istraživanje, objavljeno u studiji Tectonics and Seismicity of the Lunar South Polar Region u časopisu The Planetary Science Journal, detaljno analizira geološke procese koji predstavljaju sve veći izazov za buduće ljudske aktivnosti na Mjesecu.
Studija se posebno fokusira na južnopolarnu regiju, područje koje najviše trpi posljedice skupljanja Mjeseca. Kako se njegova jezgra polako hladi stotinama miliona godina, Mjesec se skuplja, a površina se u tom području počinje urušavati i pritiskati sama u sebe.
Naučnici sada vjeruju da je upravo taj dio bio pogođen jednim od najsnažnijih mjesečevih potresa ikada, i to prije oko 50 godina.
Glavni autor istraživanja Thomas R. Watters viši naučnik emeritus u Centru za proučavanje Zemlje i planeta pri Nacionalnom muzeju zrakoplovstva i svemira, upozorava da situacija nije nimalo bezazlena.
Watters navodi: „Naše modeliranje sugerira da plitki mjesečevi potresi mogu izazvati snažno podrhtavanje tla u južnom polarnom području, vjerovatno zbog klizanja na postojećim rasjedima ili formiranja novih.“
Takvi potresi, tvrde stručnjaci, mogli bi predstavljati ozbiljnu prijetnju astronautima, opremi i budućim lunarnim bazama.
S obzirom na to da NASA planira Artemis III, misiju s posadom predviđenu za 2026. godinu, rezultati ove studije otvaraju ozbiljna pitanja o sigurnosti baza i trajnih ispostava na Mjesecu.
Watters dodaje i novo upozorenje: „Globalna raspodjela mladih navojnih rasjeda, njihova mogućnost da budu aktivni i potencijal formiranja novih rasjeda zbog globalnog skupljanja Mjeseca moraju se uzeti u obzir pri odabiru lokacija i procjeni stabilnosti budućih baza.“
Drugim riječima: možda tlo uopšte nije stabilno na mjestima gdje NASA planira graditi.
Koautor studije, profesor Nicholas Schmerr sa Univerziteta Maryland, dodatno naglašava koliko je površina Mjeseca osjetljiva na potrese i klizišta.
Schmerr objašnjava: „Mjesečevu površinu možete zamisliti kao suh, usitnjen šljunak i prašinu… Milijardama godina pogađali su je asteroidi i kometi, stvarajući oštre fragmente koji se stalno izbacuju pri udarima.Zbog toga površinski materijal varira od mikroskopskog zrna do velikih komada stijena, ali sve je to vrlo labavo povezano. Takav rastresit materijal je izuzetno pogodan za tresenje i klizišta.“
Drugim riječima, ako se tlo zatrese, površina bi se mogla doslovno urušiti.
A stručnjaci upozoravaju da skupljanje Mjeseca nije jedina prijetnja. NASA je nedavno dobila upozorenja da su i lunarni resursi pod sve većim rizikom, što dodatno komplikuje planove za dugoročno ljudsko prisustvo na Mjesecu.