Na groblju lužičke i urnenfelden kulture u Domaslavu, u Poljskoj, naučnici su ispitali oko 800 grobova. Svi oni datiraju iz halštatskog perioda, između 850. i 400. godine prije nove ere.
U grobu 543 otkrivene su nekoliko urni sa kremiranim ostacima, ali su ostaci djeteta od 9 ili 10 godina privukli najviše pažnje. Uz te ostatke pronađene su kosti koze i ovce, bronzani broš, češalj, fragmenti kore breze, polen maslačka i 17 egzoskeleta insekata, piše Phys.org.
Ovi egzoskeleti pripadali su bubama vrste Phyllobius viridicollis. Ukupno je pronađeno 12 cijelih fragmenata i 5 dijelova fragmenata ovih buba, koje su se pojavljivale u maju i opstajale do juna.
Prisustvo ovih buba u grobnici pokazuje da je dijete sahranjeno krajem proljeća ili početkom ljeta.
Dodatne analize pokazale su da su bube namjerno stavljene u grob. Njima su namjerno skinute glave, noge i abdomeni, što ukazuje na svjesnu manipulaciju. Neki dijelovi buba pronađeni su pričvršćeni na očuvane vlati trave, vjerovatno u obliku ogrlice.
„Ekstremno osjetljivi organski artefakti općenito imaju šansu da prežive samo u specijalnom okruženju ili u vezi sa metalnim predmetima. Bronza, zbog svog bakra, često igra ključnu ulogu: kada korodira, stvara karakterističnu zelenu patinu, a korozija može prodrijeti u organske predmete poput ukrasa od oklopa buba. Na ovaj način oni mogu biti prirodno očuvani,“ rekla je dr Agatha Haluszco, autorica studije objavljene u žurnalu Antiquity.
Iako nije potpuno sigurno za šta su bube korištene, vjeruje se da je riječ o ogrlici, posebno jer sličan nakit nije bio rijedak u prošlosti.
Neki etnografski zapisi o slovenskoj etničkoj grupi Huculi opisuju da su nosili ogrlice od zelenih i bakarnih buba. Te ogrlice obično su bile napravljene od oko 80 buba i vjerovalo se da donose bogatstvo djevojkama koje ih nose. Sličan nakit bio je popularan i u viktorijanskoj Britaniji.
Kako dr Haluszco objašnjava da je vjerovatno ogrlica napravljena posebno za sahranu, kao pogrebni dar za preminulo dijete.