Bumbar Bombus terrestris može odlučiti gdje će skupljati hranu prepoznajući vizualne signale, otkrili su naučnici s Univerziteta Queen Mary u Londonu (QMUL).
U Morzeovoj azbuci kratki bljeskovi ili „tačke“ predstavljaju slovo E, dok duži bljeskovi ili „crtice“ predstavljaju slovo T. Do sada se smatralo da samo ljudi i nekoliko drugih kičmenjaka, poput golubova i makaki majmuna, mogu razlikovati ta dva trajanja svjetlosnih signala.
Doktorant Alex Davidson i njegova mentorica dr. Elisabetta Versace, profesorica psihologije na QMUL-u, vodili su istraživački tim koji je dizajnirao poseban lavirint kako bi testirao mogu li bumbari povezati različita trajanja svjetlosti s nagradama. Svaki bumbar bio je obučen da pronađe slatku poslasticu na jednom od dva trepćuća kruga, koji su emitirali ili kratak bljesak („tačku“) ili dug bljesak („crtu“). Kada je kratak bljesak vodio do nagrade u vidu šećera, duži je upućivao na gorku supstancu koju su bumbari izbjegavali.
Da bi bili sigurni da bumbari koriste trajanje bljeska, a ne položaj, istraživači su mijenjali pozicije svjetlosnih krugova u svakom dijelu lavirinta. Kada su bumbari dosljedno letjeli prema svjetlu povezanim sa šećerom, tim je uklonio šećer kako bi provjerio hoće li i dalje birati na osnovu svjetlosnog signala, a ne mirisa.
Rezultati su pokazali da su bumbari i bez nagrade letjeli prema svjetlu čije su trajanje prethodno povezivali sa šećerom, potvrđujući da su naučili razlikovati kratke i duge bljeskove.
„Željeli smo saznati mogu li bumbari naučiti razliku između različitih trajanja svjetlosti, i bilo je nevjerovatno vidjeti da to zaista mogu“, rekao je Davidson.
„Budući da bumbari u prirodi ne susreću trepćuće svjetlosne podražaje, izvanredno je što su savladali ovaj zadatak. Njihova sposobnost da prate trajanje vizualnih stimulusa može ukazivati na napredniji sistem obrade vremena nego što se ranije mislilo.“
Naučnici još uvijek ne znaju tačno kako bumbari ili druge životinje mjere kratka vremenska trajanja. Poznati biološki sistemi koji reguliraju dnevne i sezonske cikluse previše su spori da bi objasnili ovako preciznu sposobnost razlikovanja bljeskova koji traju djeliće sekunde.
Neke teorije sugeriraju da životinje mogu imati više unutrašnjih „satova“ koji rade na različitim vremenskim skalama. Sada, kada je ova sposobnost potvrđena i kod insekata, istraživači planiraju proučiti kako takvi mehanizmi tajminga funkcioniraju u mikroskopskim mozgovima veličine manje od kubnog milimetra.
„Mnoge složene životinjske sposobnosti, poput navigacije i komunikacije, ovise o preciznom osjećaju za vrijeme“, pojasnila je dr. Versace. „Razumijevanje načina na koji insekti obrađuju trajanje vremena može pomoći ne samo u otkrivanju evolucije inteligencije, već i u razvoju učinkovitijih vještačkih neuronskih mreža koje oponašaju biološku preciznost i ekonomičnost.“