Iako to ne možemo vidjeti golim okom, ljudsko tijelo zapravo blago svijetli. Ovaj fenomen poznat je kao ultraslabo biološko fotonsko zračenje (UPE) i prisutan je kod svih živih bića. Istraživanja su pokazala da taj sjaj slabi kod stresa, a nestaje u trenutku smrti. Doslovno – kada umremo, svijet izgubi malo svjetla.
Otkriveno zahvaljujući osjetljivim kamerama
Još 2009. godine, japanski naučnici su snimili golišave volontere dok su spavali, koristeći ekstremno osjetljive kamere. Otkrili su da ljudsko tijelo "treperi" svjetlom, ali intenzitet te svjetlosti je hiljadu puta slabiji od onoga što možemo vidjeti. Najjači sjaj dolazi iz lica, a oscilacije tokom dana vjerovatno su povezane s cirkadijskim ritmovima – našim unutrašnjim biološkim satom.
Biljke sjaje kad su pod stresom
Nedavno istraživanje koristilo je nove metode snimanja da bi analiziralo promjene u UPE kod biljaka i miševa. Kad je biljka Heptapleurum arboricola (poznata i kao kišobran-drvo) bila oštećena ili tretirana anestetikom benzokainom, zabilježen je porast svjetlosti – vjerovatno znak da je započeo proces oporavka.
Ovo otvara mogućnost za praćenje zdravlja šuma pomoću nevidljivog sjaja biljaka – otkrivanje stresa prije nego što dođe do ozbiljne štete.
Miš prestaje sjajiti kad umre
Još dramatičnije otkriće došlo je od snimaka živog i mrtvog miša. Nakon smrti, UPE u tijelu nagli opada. Nije iznenađujuće, jer je poznato da su biophotoni povezani s metabolizmom.
Mitohondrije: Izvor života i svjetla
Sve to se vraća na mitohondrije – ćelijske "elektrane" koje proizvode energiju za život. Dok rade, oslobađaju reaktivne vrste kisika (ROS), koje reagiraju s proteinima i lipidima stvarajući fotone svjetlosti – naše biološke iskrice.
Naš "unutrašnji sjaj" tako prati ritam našeg biološkog sata, a nestaje kad energija prestane teći.
Više od bioluminiscencije
Za razliku od bioluminiscencije, koja zahtijeva enzime za proizvodnju svjetla (kao kod krijesnica), ovaj oblik svjetlosti ne zavisi od posebne hemije. Biophotoni su nusproizvod života samog – treptaj postojanja koji polako jenjava kako se gasimo.